Da je moguće živjeti u moralnoj čistoći u prvom redu nam je pokazao Krist Gospodin koji je izabrao način života doživotne čistoće.

          Potom nam je divan uzor njegova Presveta Majka, Blažena Djevica Marija. Po svojoj djevičanskoj čistoći postala je duhovna majka svim Kristovim sljedbenicima, a napose pomaže i bdije nad onima koji je slijede u čistoći ljubavi.

          Kroz cijelu povijest kršćanstva tisuće i tisuće mladića i djevojaka slijedili su Krista i Mariju u čistoći ljubavi, a to isto i toliki danas čine.

          Veliki apostol hrvatske mladeži Ivan Merz učinio je također zavjet čistoće do braka u svojoj devetnaestoj godini i to na blagdan Bezgrešnog Začeća blažene Djevice Marije, 8.prosinca 1915.g. o čemu nam je ostavio zapis i u svome dnevniku.

* * * * * * * * * *  

IZJAVE  MLADIH HRVATA 

KOJI  SU  DALI OBEĆANJE

          Neke od naših mladih Hrvata, koji su dali obećanje čistoće do braka,  još 1981. i 1982. zamolili smo da nam  opišu svoja iskustva i iznesu svoje mišljenje. Ovi su odgovori napisani između 1983. i 1984.god. Odabrali smo četiri odgovora koje ovdje donosimo. (Danas su to sretni očevi i majke svojih obitelji).

Vesna (Zagreb):

Niti jednoga trenutka nisam požalila zbog danog obećanja, jer baš taj zavjet mi je pomogao da si rastumačim i stavim u prave okvire probleme koji se pojavljuju zajedno sa osjećajem zaljubljenosti.

          "Već je prošlo više od godinu dana od hodočašća u Lurd, a moja radost zbog prisustvovanja istom ne jenjava, dapače svaka i najmanja misao na te dane zajedništva u pjesmi, molitvi, euharistiji čini me neobično sretnom i jakom u svim lijepim i manje lijepim trenucima života. No ono zbog čega ovo pišem i što je bio vrhunac toga hodočašća i te radosti je zavjet čistoće do braka koji smo položili u Bazilici Bezgrešne i kojim smo obećali dragoj Gospi svoju vjernost u mišljenju, vladanju i pripremanju za budući život u dvoje.

          Ono što mogu reći sada, godinu dana nakon zavjeta, jest da niti jednoga trenutka nisam požalila zbog danog obećanja, jer baš taj zavjet mi je pomogao da si rastumačim i stavim u prave okvire probleme koji se pojavljuju zajedno sa osjećajem zaljubljenosti. Mogu  reći da se sada može pristupiti mladiću s tajnim adutom, jer to je pravi adut za čistoću do braka, i brzo shvatiti koje su i kakve njegove prave želje i namjere. Tek sada znam što znači biti slab a biti jak, jer mi smo u tim trenucima zaljubljenosti po svojoj duhovnoj konstrukciji dosta slabi, a obećanje dano Bezgrešnoj djeluje kao preventivni serum koji sprečava trovanje duše i tijela. Nema tada više ni grješnih misli, ni želja, ni bilo čega što se Gospi ne bi dopalo, čovjek se osjeća sretnim što je duša nadvisila tijelo i što može i nadalje biti Božji prijatelj. Vjerujem da takvo pozitivno ponašanje djevojke može pozitivno djelovati i na mladića i obrnuto, a to je već korak k pravom kršćanskom zajedništvu.

          Mogla bih još puno toga lijepoga reći i napisati o mojim duhovnim osjećajima

nakon zavjeta, no mislim da je i ovo dovoljno da vas, dragi moji mladi prijatelji potakne na razmišljanje i da i u vama stvori želju da se i vi stavite pod zaštitu Bezgrešne, kako bi i vi našli pravo rješenje za vaše mladenačke probleme. To rješenje, koje se do jučer činilo neprihvatljivim, koje danas stvara obavezu, sutra čini mladog čovjeka neobično sretnim i spretnim. Ako dobro razmisliste, mislim da ćete se složiti sa mnom, a Gospa neka onda bude i Vaše tajno i trajno oružje u borbi protiv grijeha."

Drago (Banja Luka):

Položivši zavjet osjetio sam lakoću i imao sam osjećaj kao da se odmaram,

jer svi oni problemi koji su tada bili za mene teški, postali su neprimjetni!

          "U životu čovjek dolazi u mnoga iskušenja, a po prirodi je veoma slab. Tako sam se i ja osjećao slab i nejak, da bih se mogao svladati u pojedinim situacijama. Okolina je od mene tražila jedno, a ja sam u sebi osjećao sasvim drugo. I u tom sam se lomio. Lomeći se između jednog i drugoga osjećao sam u sebi malaksalost i sve veću nesigurnost u svojoj odluci da živim u čistoći i odanosti prema Bogu.

          Pošto smo mi mladi u današnje vrijeme izloženi mnogim napastima, trebamo se znati protiv njih i boriti. Pitanje je kako da se protiv njih borimo, kad je napast jača od same naše volje. Svi mi znamo da ćemo mnogo lakše učiniti ono što smo nekome obećali, nego što smo sami sebi zadali. Tako smo i jači ako svoju snagu udružimo sa nekim, nego da je koristimo zasebno, pojedinačno. Zbog ove spoznaje tražio sam oslonac, odnosno uporište odakle ću moći crpsti jak razlog zašto da živim čisti i Bogu odan život.  

           Saznavši za "zavjet čistoće prije braka" dobio sam jedno ohrabrenje i došao sam do pomisli da bi to moglo biti upravo ono što mi je potrebno, da je to ono uporište iz kojeg ću stvarno moći crpsti snagu za ustrajnost u svojoj odluci.   Međutim sada su došle kušnje, došlo je do jednog velikog loma u mojoj nutrini. Mislio sam,  pa to je zavjet, a zavjetovati se znači biti ustrajan u njemu i odreći se samoga sebe. Pitao sam se, da li ja to mogu, hoću li ja to izdržati? Sada je moja molitva bila usmjerena samo tome. Boga sam molio da mi pomogne u toj odluci i odlučio sam. Položit ću “zavjet čistoće prije braka” jer sam shvatio da borba za čistoću mora da je naš svagdanji život. Ona nas podržava u borbi sa napašću i daje nam snage da ne pokleknemo pod njom.

          Položivši zavjet osjetio sam lakoću i imao sam osjećaj kao da se odmaram, jer svi oni problemi koji su tada bili za mene teški, postali su neprimjetni. Zato pozivam sve oni koji osjećaju kao ja, da polože zavjet,  da se ne upuštaju u avanture koje ih mogu skrenuti s Božjega puta. Ali i pored položenog zavjeta napasti će i dalje biti samo što nam je sada borba mnogo olakšana jer smo ujedinili svoje snage sa samim Bogom i Majkom Božjom".

Ivana (Split):

Jedan moj kolega, koji me je pokušao napastovati dobio je dva šamara, a za nekoliko dana mu je doletjela stolica u glavu! - Zavjet čistoće smatrala sam nešto za fratre i švore, a ne i za nas u svijetu. Kako sam se samo varala! U stvari nam je on možda čak i potrebniji  jer imamo više prilika za sagriješiti!

           “Prije Lurda nisam ni razmišljala o zavjetu čistoće. Zavjet čistoće smatrala sam nešto za fratre i švore, a ne i za nas u svijetu. Kako sam se samo varala! U stvari nam je on možda čak i potrebniji jer imamo više prilika za sagriješiti, a manje snage za oduprijeti se napasti. Pa i onda kad sam Vas prvi put čula pričati o tome, mislila sam kako to meni nije potrebno, zapravo da bi mi to bilo suvišno, jer sam već imala takav stav o čistoći prije braka. Ne znam kada i kako je u meni sazrela ta odluka, u stvari mislim da se i nije radilo o odluci nego o jednom potpunom predanju Bogu, jednom potpunom darivanju iz ljubavi svega svoga, i duše i tijela, Spasitelju. U jednom trenutku sam shvatila sam da će napasti biti veće, ali da će i Milost biti veća i da će me Majka od sada još više čuvati. Točno je tako i bilo. Možda bih to razdoblje nakon svoga zavjeta mogla podijeliti u dvije faze. Jedna je ona u Zagrebu, do prije pola godine, kada su te napasti bile više subjektivne prirode, kada sam se znala pitati zašto sam se uopće zavjetovala, čemu to, zašto bi to uopće bio grijeh. Tada sam više nego ikad u životu osjećala zaštitu Blažene Djevice Marije koja me je kao dijete tješila: "Nemoj zbog niti jednog čovjeka izgubiti Boga!" To mi je davalo snagu da iz tih kriza izađem čista i sigurnija u ispravnost i potrebu zavjeta čistoće.

          Kada sam došla u Split, točnije kad sam počela raditi u jednom zavodu, napasti su bile objektivnije, realnije, konkretizirane u nekolicini ljudi s kojima radim. Gotovo svi ljudi i muški i ženske u zavodu su “suvremeni”, “oslobođeni od predrasuda” i sl.

Ne volim verbalne sukobe s njima o životu, o smislu, o Bogu, jer nisam baš rječita, premda sam se izjasnila kao vjernica, kao praktična rimokatolkinja. I premda su mi prije znali dobaciti da sam “anđeo” ili “svetica”, iznenadili su se mojim pogledima na svijet i mojim načinom života.

          Jednom mom kolegi izgleda to je bilo sve sumnjivo, pa je moju čednost htio ispitati kad smo bili sami. Tom prilikom je dobio dva šamara, za nekoliko dana mu je doletjela stolica u glavu, i sad sam već mjesecima na miru od njega. Rekao mi je da sam “švora” da je sa mnom bolje ne imati posla. Mislio me je uvrijediti, a u stvari mi je dao kompliment. Jedan drugi kolega iz zavoda mi je otvoreno rekao da će me zavesti kad-tad. Inače rastavlje je, 15 godina stariji od mene, iz Beograda, dvoje djece... Naravno da sam ga ošinula i pogledom i riječima... Molim se za njih. Molim Vas, sjetite ih se nekad u Vašim molitvama. Naš je zavod relativno mala ustanova, a tako je puno grijeha nečistoće, primitivizma, malograđanštine. I što je najgore, takvi ljudi rade sa mentalno retardiranom djecom, kojima je potrebna bezgranična ljubav, nježnost i pažnja... “

Josip (Metković):

Kako je divno biti čist. Kako je divno doći pred Sveto-otajstvo, Boga živoga, koji je put, istina, život i čistoća i reći mu ponizno: Gospodine želim ići tvojim putem, putem istine i živjeti jednim čistim životom, bez grijeha bludnosti koji razara današnji svijet!