OBITELJ I OKOLINA U KOJOJ SE DIJETE RAZVIJA IMAJU PRESUDAN UTJECAJ NA RAZVOJ DAROVITOSTI
Piše Ingrid ŠESTAN
Velika radoznalost, smisao za humor, rani razvoj čitanja, upotreba velikog broja riječi u ranoj dobi ili pak upotreba fraza i cijelih rečenica, samo su neki od znakova darovitosti. Ti se znakovi manifestiraju i dužom koncentracijom, ranim otkrivanjem uzročno-posljedičnih odnosa, zanimanjem za knjige i enciklopedije kao i vrlo ranim zanimanjem za crtanje, glazbu i druge oblike umjetnosti. No, darovita djeca, pojašnjava psihologinja riječke Osnovne škole Škurinje Bojana Sudar, ne čine homogenu skupinu, ne pokazuju ista obilježja ili osobine, već naprotiv, imaju širok raspon individualnih različitosti.
- Riječ je o djeci koje ima u svim socijalnim skupinama, no ono što je ključno za razvoj darovitosti je okolina. Naime, takvih učenika u populaciji ima od tri do pet posto i spadaju u djecu s posebnim potrebama. Međutim, njima se ne pridaje pozornost koja se pridaje djeci s teškoćama u razvoju. Škola mora znati identificirati takvo dijete. To su djeca koja pokazuju potencijal za izuzetnu uspješnost na različitim područjima ili pak samo na jednom. No, događa se da takva djeca podbacuju u svojoj uspješnosti jer se stvara nesrazmjer između djetetovih stvarnih sposobnosti i uspjeha u školi koji je znatno ispod očekivanog, a najčešći razlog je nedostatak samopouzdanja, pojašnjava Sudar.
Ključna uloga nastavnika i mentora
Darovitost je kompleksna i višeslojna pojava, a djeca su iznimno senzibilizirana, time i jako samokritična, stoga je ono na čemu treba raditi njihovo samopouzdanje, navodi Sudar. Zbog svoje senzibiliziranosti izrazito emotivno reagiraju na obiteljske probleme, istovremeno stavljajući učenje i svoju nadarenost u drugi plan.
- Darovita djeca mogu imati slabo razvijene vještine učenja, pomanjkanje koncentracije ili pak mogu biti emocionalno nestabilna. Neka od njih žive u svom svijetu, ne ostvaruju dobar odnos s vršnjacima i nastavnicima. Takva djeca mogu imati i neku teškoću, poput problema sa sluhom ili govorom pa čak i disleksiju. Ukoliko je dijete identificirano kao darovito, to nužno ne znači da će se njegova nadarenost već u ranoj dobi realizirati. Mnoga djeca tek kasnije iskažu svoj talent, no ima i onih koji već vrlo rano to izražavaju. Naime, talentiranost je dinamičan pojam, a sama se nadarenost ne može razviti bez motivacije i okolnih činitelja. Na razvoj djetetove darovitosti utječu obitelj i okolina u kojoj se razvija, njihova očekivanja, klima u kojoj odrasta, a ključnu ulogu imaju i mentori te nastavnici, kaže Sudar.
Prednosti i mane preskakanja razreda
Takva se djeca prepoznaju već prilikom samog upisa u školu pomoću testova inteligencije, a kako pojašnjava Sudar, sljedeće se ispitivanje provodi u 5. razredu generacijskim ispitivanjem učenika. Tada se provode testovi verbalnog i neverbalnog zaključivanja, standardizirani testovi čitanja, materinskog jezika i standardizirani matematički testovi, testovi kreativnosti, a prikupljaju se i podaci o izvannastavnim aktivnostima.
- Sve se to radi kako bi se nastavnici iz pojedinih predmeta mogli upoznati s mogućnostima učenika. Ukoliko se ukaže potreba za tim, kreće se u uključivanje djece u dodatnu nastavu, usmjerava ih se u izvannastavne aktivnosti, ali im se omogućuje i individualan te mentorski rad kojim se talentiranu djecu ujedno priprema i za razna natjecanja. Nakon toga slijedi treće testiranje, koje se provodi u osmom razredu kada se obavlja profesionalna orijentacija, pojašnjava Sudar.
U nekim je školama, dodaje, vrlo popularna akceleracija, odnosno preskakanje razreda, no Sudar napominje da nije zagovornik takvih poteza bez obzira na to koliko dijete bilo nadareno ili sposobno. Naime, takvim se postupkom gubi socijalni kontakt, velika je vjerojatnost da dijete koje preskoči razred neće biti dobro prihvaćeno u okolini, a upravo je ono čemu treba posvetiti posebnu pozornost, zaključuje Sudar, društveno razvijanje djeteta, jer važniji je socijalni razvoj djeteta od razvijanja njegovih talenata.
www.glasistre.hr
bglavac
irida
