„Živite li s potpunim prihvaćanjem onoga što jest, to je kraj drame u vašem životu. Nitko se ne može svađati s vama, bez obzira koliko se trudili. Ne možete se svađati s potpuno svjesnom osobom. Svađa podrazumijeva poistovjećenje s umom i mentalni stav, kao i otpor na reakciju na stav druge osobe. Posljedica jest da se potpune suprotnosti uzajamno energiziraju. To je mehanika nesvjesnog. Vi i dalje jasno i čvrsto možete iznijeti svoj stav, ali iza njega neće biti nikakve reaktivne sile, obrane ili napada. Stoga se iznošenje stava neće pretvoriti u dramu. Kad ste potpuno svjesni, prestajete ulaziti u sukobe. „Onaj tko je u zajedništvu sa sobom ne može čak ni zamisliti sukob.“, tvrdi se u Tečaju čudesa. To se ne odnosi samo na sukob s drugim ljudima, nego još više na sukob u vlastitoj nutrini, kojeg nestaje kad više nema nikakvih nesklada između zahtjeva i očekivanja vlastita uma i onoga što jest.“ Tolle

   „Ja sam u pravu!“, kažemo… pa jedan argument, drugi, treći, četvrti… Ne ide? Onda valjda posljednji – podizanje glasa skoro do visokog „c“… (pokrivam uši rukama)… Sva raspoloživa sredstva, zadnji atom energije da bi nam sudac u borbi (npr. netko treći) podigao ruku i proglasio nas pobjednikom u borbi?! Pirova pobjeda. Izgubimo vrijeme, živce, energiju… a ponekad i osobu koja nam je mogla biti dobar prijatelj… i ego je nakratko sit… nakratko… do neke druge prilike s istom ili drugom osobom…

   Znamo, srećom, da je za svađu potrebno (barem) dvoje. Znači, ili ćemo pristati ili nećemo. Naša odluka! Ne znači da ne trebamo ponekad izreći vlastito mišljenje. Možemo… 'ko nam brani?!... a i ne moramo… po želji! Al' eto, ako kažem: „Mislim ovako, a ti? Ti misliš drugačije? OK!“ Što se mene tiče, tu priča završava. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ma kakvo ono bilo. Tko je u pravu? Ma, baš me briga!

   E, da, s drugima se gotovo nikad ne svađam, ali sam se zato često svađala sa samom sobom. Razum govori jedno, srce drugo. Kažu, ako razum i srce „govore“ drugačije, trebalo bi poslušati srce. Ma baš! Srce? Lupaj ti, lupaj… ja se pravim da te ne čujem… :) … Ah, da, znam kako ću te smiriti… meditacija! :)