čuvaš me poput anđela.... drago moje.... a samo za sebe.... nego, kome taj osmijeh s bezizraznim pogledom.... da li znaš.... i kome svakim svojim pokretom pričaš neistine.... kad pokušaš oprati sa sebe tragove.... nudeći snagu svojih ruku.... da li one liječe.... i mlohavost koja te sustigla....
smišljaš nove molitve.... dok putuješ kroz gradove.... u potrazi za izgubljenim povjerenjem.... tamo gdje više nisi slobodan....
i tako dolaziš mi opet i opet.... ne puštaš.... kao da nikada zaboravio nisi moje srce.... najvećom snagom, bez ponosa i kajanja prodireš u moju toplinu.... da.... možeš se ugrijati još uvijek.... tako odsutno prisutan.... odmaraš u meni.... tako kako samo ti možeš i znaš....
bglavac
irida
