samotan lutam večernjim ulicama,

na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:

stotinu uglova, stotinu svjetiljaka,

al' nigdje nema tebe... tebe nema...

 

Kako uopće početi...što napisati.....“a što reć“...vrijeme prolazi, znam jedini lijek je vrijeme...ovo što želim napisati, reći...želim podijeliti s vama...ovo je samo dio prepiske između mene i „cvrčka26“...teško je bilo što suvislo reći, započinjem opet s Tadijanovićem..a nastaviti ću s dva mail-a...i s time ću završiti...ovo završiti ne znaći da sam ja sve zaboravio...nego završiti što se tiće objavljivanja tekstova posvećenih njoj...kako je znala..reći...“viš tu....tu“...a to je znaćilo, da je u srcu...tako je bilo ...tako će i ostati...

( ovo je napisano jedne noći )...

da...još sam tu...još sam budna...ne mogu spavati...ali ni pisati..a toliko ti toga želim reci još.....nakon današnjeg razgovora...ali budem..moram...sutra u jutro....kad se vatim iz šetenje......hmm.....

pusa tebi velika.....

da znaš kaj imam,,,,kaj sada gledam...)))))))))).............

uh....

 noc...nadam se da si zaspao,,,da se uvučem i slobodno maznem deku....)))))))))

ma necu...biti cu dobra....

 PPPPPPPPPPPUUUUUUUUUUUSSSSSSSSSSSSAAAAAAAAAAAAAAA...ona onak glasna....

tvoj mis mali

( ovo je napisano jedne ljetne večeri )

znam...dogovorili smo se nema plakanja...i znaš i ti da nastojim da ne plačem, i trudim se ali mi ipak zbriše...pogotovo u zadnje vrijeme...opet su me počeli proganjati nekakvi strahovi....uh, K****  baš me neki bog pere...valjda od tih gubljenja..šta da radim? kako da si pomognem, fale mi neki sati iz dana, iako čak ni to nije uvijek tak da znam nego mi kazu...vjerojatno zato i gnjavim tebe jer onda bar ne mislim ni na šta drugo osim na nas, tebe, mene i gujdu...)))...dam ti pusuuuuuuuuuuu...znam da i ti bauljuša  negdje....zato još jedna pusa

P.S. na kraju još samo jedna od njezinih pjesama, koje je slušala u trenucima kad joj je bilo teško...