NEVJERA PONIŠTAVA OSNOVE BRAČNE VEZE: LJUBAV, PRIJATELJSTVO I POŠTOVANJE
Piše Nina ORLOVIĆ RADIĆ
- Hej što je novog?
- Poskupjela struja, šefica prolupala, sin se nije uspio upisati na faks...
- Ma, pusti to. Jesi li čula da Marko ima novu ljubavnicu? Uopće ne razumijem Jasnu koja mu to godinama tolerira. Ona kao da je u svom svijetu. Ja bih ga odmah ostavila...
Koliko smo samo puta, mi starije, vezane i u braku, za radnih pauza vodile ovakve ili slične razgovore. Nebrojeno. Marko, Janko, Zoran ili Boris. S druge strane, neka Jasna, Marija, Ana ili Tanja. Nevažno. Princip je isti, a imena su ionako samo varijacija na temu. Čini se tako da se preljub (dakako onog drugog) uvukao u sve pore razgovora i dnevne komunikacije. O njemu, istina ispod glasa, konstantno pričaju, i to najčešće upravo oni kojih se to najmanje ili apsolutno ne tiče. No, ponekad upravo povrijeđena strana i sama ima potrebu da svoje stanje razglasi na sva zvona.
Oprost ili kraj
- Činjenica je da ljudi različito reagiraju na preljub. Uostalom, drugačije reagiramo u slučaju kada se on dogodi drugima ili nama samima. No, ipak dva su najčešća obrasca ponašanja - uranjanje glave u pijesak ili okončanje veze. Što se pak tiče obznanjivanja vlastite intime čitavom svijetu, i tu reagiramo dvojako. Najčešće o njemu šutimo, rješavamo ga unutar vlastite kuće i eventualno dijelimo s pravim, intimnim prijateljima. No, kod nekih osoba postoji i potreba da svoju bol, stanje ili povrijeđenost podijele sa svima. Osobno, smatram da ovaj drugi način ponajviše koriste osobe željne publiciteta, naročito kada je riječ o javnim i medijski eksponiranim osobama, odnosno površne osobe koje satisfakciju traže u sažaljenju drugih, tipa »jadna ja«, kaže nam poznata zagrebačka psihijatrica Ana Vaništa Košuta, postavljajući pritom i pitanje koliko je takvim osobama, koje imaju potrebu vlastito prljavo rublje iznositi u javnost, brak i ranije bio svetinja.
- Svi ljudski odnosi, a ponajprije bračni, zasnivaju se na ljubavi, prijateljstvu i poštivanju, a preljub je upravo poništenje tih odnosa. Preljub je dakle znak da nešto u vezi nije u redu i da su odnosi među supružnicima napukli. Teorije o osvježavanju bračnih odnosa ili njihovom kasnijem učvršćivanju, tipa »sada sam progledao« ili »tek sada znam što mi je u životu najvažnije«, po meni ne drže vodu. Ipak, postoje primjeri, ponavljam veoma rijetki, koji pobijaju tezu da je s preljubom brak umro. Neki su ljudi uistinu shvatili pogrešku, a drugi se s njenim postojanjem pomirili. I život uistinu može teći dalje. Međutim, daleko su češći slučajevi kada je nastavak takvih brakova ujedno i nastavak opasne igre mačke i miša. Izgubljeno povjerenje teško se povraća. Koliko jaki trebamo biti da bismo mogli oprostiti? A koliko jaki da prestanemo sumnjati zbog čega (ili zbog koga) suprug ili supruga opet kasne kući? Nepovjerenje nastalo zbog preljuba može se oprostiti, ali veoma teško i zaboraviti. Poput crva sumnje konstantno napada naš bračni odnos, kaže ona nadalje.
Muškarci bi seks, žene emocije
Vaništa Košuta napominje da izvanbračne avanture muškaraca uglavnom se svode na seks, dok žene u njih ulaze u potrazi za zadovoljenjem emotivnih potreba.
- No, zajedničko muškarcima i ženama jest da je preljub indikator problema u vezi koja je već napukla, pa u toj drugoj pokušavaju ispuniti bračne praznine i nedorečenosti. U većini slučajeva muškarci u preljub ulaze sportski i rekreativno, dok žene u novu vezu unose paletu emocija. Stoga je i muškarcima, koji će u pravilu daleko teže oprostiti ženinu nevjeru nego obrnuto, lakše ponovno uskočiti u bračne vode i pritom se ponašati kao da se ništa važno ranije nije dogodilo. Žene, pak, koje se upuštaju u preljub, najčešće su duboko nesretne, pa kada se već i zaljube, u toj vezi izgaraju i spremne su na radikalne korake - za sobom ostavljaju pustoš. Razlozi zbog kojih neki partneri i nakon višegodišnjeg preljuba jedne ili druge strane ostaju zajedno i naoko žive normalan i dobar brak višestruki su. Ponekad su u pitanju djeca, ponekad malograđanština tipa »što će prijatelji, rodbina ili susjedi reći«. Ipak, najčešće, u braku se ostaje zbog materijalnih razloga i komocije. Pa tko će se sada baviti razvodom, podjelom imovine, otplaćivanjem kredita, razdiobom vikendice, auta, broda, kućnog ljubimca. Pa to vam je jedan totalno neplaniran i bolan porod. Kome on uostalom treba, reći će ova zagrebačka psihijatrica.
Priznati ili ne priznati?
Koliko je mudro i pametno, kada se već dogodi, o preljubu razgovarati s bračnim partnerom? Je li važnije umiriti vlastitu savjest i unesrećiti drugu stranu ili je o neugodnim stvarima bolje šutjeti i praviti se da ne postoje, dilema je koja zasigurno muči mnoge preljubnike i preljubnice.
- Ovisi od osobe do osobe i nema pravila. Neki ga prešućuju i vlastiti život pretvaraju u komu, drugi su pak »pošteni« pa sve lijepo priznaju partneru i njegov ili njen život pretvaraju u komu. S druge strane, i prevareni partneri na tu izjavu reagiraju dvojako. Nerijetko jedan partner uopće nije sretan što je drugi u tom činu bio iskren pa svoju avanturu, zabludu ili pogrešku, kako je često kasnije naziva, priznaje u namjeri da si olakša savjest ili naprosto spriječi neku dobronamjernu dušu da to isto u punom povjerenju kaže drugoj poniženoj strani. No ono što, recimo to tako, zabrinjava jest činjenica da danas jako puno ljudi živi dvostrukim životom. Pritom ne govorimo o jednodnevnoj avanturi, već o stilu života kada se paralelno vozi na dva kolosijeka, i to godinama. »Dupljaštvo« je postalo način života, međutim ono nas iscrpljuje. I to ne supruga ili ljubavnika, već upravo preljubnicu ili preljubnika. Stres koji izazivaju konstantno kalkuliranje, promišljanje na zadane teme, oprez u svakodnevnom razgovoru, zamijene imena ili teza, pogrešno ostavljeni ključevi, kriva poruka na mobitelu, papirić u džepu ostavlja psihosomatske tragove. Sigurno da u početku »dupljaštvo« može biti zabavno, podiže adrenalin i stvara lažnu i bolju sliku o nama samima, o našoj spretnosti ili uspješnosti, no na duže staze ono je pogubno u svakom smislu - fizičkom, psihičkom i emotivnom, zaključuje Vaništa Košuta.
»Izleti« najčešći u 40-im
Budući da u mnogočemu postoje nepisana pravila, zanimalo nas je i u kojoj se životnoj dobi ljudi najčešće upuštaju u preljub. Poznato je, naime, da su neki rođeni preljubnici, koji za tu rabotu ne biraju ni vrijeme ni mjesto, a nerijetko ni osobu.
- U pravilu najčešće se preljub događa u četrdesetima pa ga i vežemo za pojam »kriza srednjih godina«. Muškarci se novom ljubavnicom dokazuju i daju si na važnosti, dok su žene u tim godinama još uvijek dovoljno mlade i dovoljno lijepe, a djeca već odrasla, da traže novu ljubav i princa iz bajke. Te su godine naročito opasne jer smo dovoljno stari da neke poslove zaključimo, a dovoljno mladi da ih ponovno pokrenemo, kaže nam uz upozorenje Ana Vaništa Košuta.