Govoriti ili šutjeti? Riječi ili tišina?

Netko prebire po žicama gitare… Gitara? Uživo? Nakon tolikih godina…

Izlazim i vidim… čovjeka sa gitarom… pa ja ga poznajem već godinama!

Primičem se… sa smiješkom… pitam… trebam li kupiti kartu? Odgovor: smiješak…

I ja uživam… u zvucima koji dopiru sa dotaknutih žica… u tihim pauzama između njih…

U jednom trenutku tišine, nakon osobito lijepe pjesme, upitala sam ga: „Možeš li mi reći – kako se zove ta pjesma?“ A on mi reče: „Ja nisam pjevač, ja sam svirač.“

Shvatila sam poruku. Dobila sam odgovor.  

I sada, u sebi, pišem… pjesme bez riječi…

P.S. A onda sam… posve slučajno (:  pronašla ovu divnu pjesmu na You Tubeu… sa predivnim porukama. Hvala ti, Aldo!