kad čovjek pogleda niz tu neku očima nevidljivu nit
na koju se ipak smisleno nadovezuju sva njegova protekla iskustva što čine život....
tada vidi....
biće koje prolazi kroz sve ono nebitno dajući mu nerijetko preveliku važnost....
prolazi kroz sve ono manje vrijedno dajući mu preveliku vrijednost....
da bi konačno shvatio bitnost onoga doista bitnog
i vrijednost onoga doista vrijednog....
konačan smisao svega....
konačan cilj nadovezuje se na zahvalnost svima i svemu....
jer suđeno biva onima koji se usude suditi....
i uzeto biva onima koji se usude oteti....
da.... zahvalnost....
jer ono što je uistinu tvoje, nikada i nitko ti ne može oduzeti....
bglavac
irida
