O ljubavi je sve rečeno.
Rečeno je da je ljubav
ta kojom ljubiš one
zbog kojih gladuješ,
zbog kojih žeđaš,
zbog kojih si gol,
bolestan, u tamnici.
One zbog kojih plačeš,
one koji te progone,ubijaju.
Sve je o ljubavi rečeno..
 
I kad bi o svakoj riječi pitao ljubav,
rekla bi ti da je istinita,
ali ljubav se ne može osloniti o riječi.
Ona se mnogo bolje sporazumjeva
sa neizrecivim.
I čini mi se da svaka riječ o ljubavi
zaklanja nebrojene njezine promašaje,
toliko dublje od riječi.
 
Evo, u neko kišno predvečerje
vraćao sam se s prijateljem doma.
Neka je djevojčica nezaštićena
išla kroz kišu..
Svoju je lutku,jednom rukom
čvrsto privila k sebi,
dok joj je drugom rukom
zaklanjala glavu od kišnih kapi.
 
Čovjek se može osijetiti
posve sam i osijećati
da su ga svi napustili.
No,ako je samo jednom
vidio lik djevojčice s lutkom,
u kiši..
..njegova se duša nikad neće
slomiti i ostati bez nade..
 
 
S ljubavlju je kao
s nekom skupocjenom
kineskom vazom
koju je djedov djed ,pomorac,
donio s daleka putovanja
i koju je ubrzo,
usprkos silnoj pažnji,
neko dijete razbilo.
 
Ukućani su skupili krhotine
i pohranili ih u neku kutiju.
I tko god ih vidi,
zamišlja vazu na drugačiji način.
No, ma kako lijepa bila,
nijedna zamisao ne obuhvaća
svu njezinu ljepotu.
 
Čovjek poslije mnogih tišina,
boli i blizina nauči
da se ljubav ne izražava
ni riječima ni mislima ni šutnjom
nego čovjekom..
 
Louis Charles Alfred de Musset