siroti toliko tučen i zanemarivan gušen i bacan u okove omalovažavan i ismijavan sprijeda i straga od strane objektivnih invalida sreće kao muza nabijena zguza bez gledanja u oči zar golijat se taj nekog davida boji i tako naš siroti junak krvavo probadan u areni umnog besmisla koja gordošću se stoljetnom gradila i gdje čuje se urlik te razjarene gomile ubij ga neka nestane neka s njim odu sve naše slabosti i boli i tada jaki ćemo biti ništa nas više ometati neće u dizanju bedema uspješnoga svijeta tehnologijama novim što grijati će jaja pačja bolje od pretoplog dosadnog sunca nu gledam ga tako u ranama sklupčan al samo na prvu jer čudno je što pritom istovremeno plače i smije se blesan pa krene se vrtit ko neka luda u ekstazi i studen ga zebe al oganj ga grije i rida od boli al užitkom prede

a kako bi i mogao drugačije ta on je osjećaj

predugo ga tako gledah i mjerih jer ništa mi jasno tu bilo nije al odjednom u meni silno pregnuće nešto me prene i kvrcne pa odlučih uzet za ruku tu pojavu čudnu i spojismo se u trenu spontano u taj divlji tango smjeha i plača i budala sam bio al prvi put sretna što priznala je svoga brata il sestru neotuđivi dio neotuđivog mene a tad svjetlost nas neka galilejska obasja otkud ja se priupitah a glas brižni reče da ona tu sjaji oduvijek i zauvijek skrivena mudro od gomile slijepih u sačekuši vječnoj da mrene im padnu našto kao da neki grom me pogodi i pucanja zvuci svud oko mene to moja egg ljuska se čuje i nezaustavljivi raspad uslijedio je tada ah bio sam rastavljen do kocelja na što izađoh i vidjeh da uopće pače nisam pa ili su me lagali ili ni oni znali nisu tom novom lakoćom osjetivši znah da golijat bez davida nema sudbine jer krvolok je to koji vječno suparnike traži pa kada ga nema onda sam sebe nabija na ražanj a da li stvoren je zato da bitke radi bitke bije il da bude vjerni čuvar davida i njegove praćke jer samo ih ona doista izbavit može iz pustinje ove gdje urlici gmazova noću lede krv kao sveti gral vitezova svjetla jer osjećaj prosjak caruje a um snažne klade valja i utvrde neke gradi uz pomoć barbara tmine a trojanskog konja daju mu gratis i vidjeh da bez pravog vezivnog sredstva sve se tvrđave prije il poslije uruše uzalud trud graditelji uzalud brate sizife sve je to nekako uzalud bili patke ili guske nijedna ne može poletjet iznad tvrđava besmisla koliko god joj govorili da zna letjet dok ne osjeti da je letač i da može letjet do izvornog sna i napusti to vječno KVA-KVA što odjekuje iz jaja