Ne postoji u Osijeku “lega” koji Đuri Belcaru, legendarnom Đokici, nije dao toliko željenu kunu. S pitanjem: “Lega, imaš kunu?” Đokica je ušao u legendu osječke povijesti, a s jednakim zadovoljstvom na ulici su ga pozdravljali svi - od najmlađih, preko osječkih poduzetnika, ugostitelja, političara... Kažemo ušao u legendu jer je u nedjelju, nešto prije podneva, u osječkom KBC-u 74-godišnji Đuro Belcar zauvijek zaklopio svoje oči. Ondje je, prema riječima prijatelja koji je vodio brigu o njemu, odvezen prije osam dana kad je slomio kuk pokušavajući ustati iz kreveta. Unatoč tome što se znalo da je i otprije vrlo narušena zdravlja, posebice nakon prometne nesreće koju je doživio u siječnju 2013., dokazuje i poziv osječkog patologa, dr. Mladena Marcikića našoj redakciji koji je s izrazitom tugom u glasu konstatirao da Đokice više nema.

- Granate tuku '91, a čim nastupi primirje, Đokica iziđe s naramkom ruža na Trg Ante Starčevića. Možda su te ruže baš nekome bile sreća - zaključio je dr. Marcikić, koji je samo jedan od onih koji se Đokice živo sjećaju.

Tužna vijest o Đokičinoj smrti preplavila je i brojne portale, a ovaj legendarni Osječanin, iako se nije služio računalom, zahvaljujući svojim legama imao je i svoju stranicu na društvenoj mreži. Jednostavno, bio je drag mnogima.

Svoj je trag ostavio i u Glasu Slavonije kad je jedno vrijeme, pa i tijekom rata, radeći kao kolporter, raznosio novine. Precizno i točno, baš kao što bi se i svakoga jutra godinama u gotovo isto vrijeme spuštao na Dravu i pecao. Znali su ga svi - kod brojnih ugostitelja bi ručao, prelistavao novine kod prodavačica tiskovina, ne zaboravljajući i u svojoj neimaštini manire kakve imaju samo gospoda. Njih je iskazao i prije četiri godine kad mu je ugledna direktorica Belupa Mara Bareza darovala ono što nije imao cijeli život - perilicu za rublje, baš kao što je netom poslije, u poznim godinama života, prvi put kročio u svoju kupaonicu. Pomoć je neko vrijeme pristizala sa svih strana, u obliku hrane, drva za ogrjev, higijenskih potrepština, a potom je stigla vijest da je Đokicu u “Štrosi” oborio vozač. Ni to ga nije spriječilo da ponovno stane na svoje noge i žica kunu iz ruku onih koji su mu nekada kao djeca davali novac, a sad su odrasli ljudi. Znali su za Đokicu i u Valpovu i Belišću, gdje je također živio, no Osijek mu je prirastao srcu, baš kao što je i Osijek volio njega.

Posljednji ispraćaj osječke legende Đure Belcara - Đokice bit će sutra (srijeda) u 11 sati na Centralnom groblju. M. Mihelić