Najveće znanstvene prijevare od fuzije u epruveti do kloniranih embrija
Piše: Tanja Rudež
Kada je u ožujku 2002. godine prestižni znanstveni časopis Science objavio rad dr. Rusija Taleyarkhana to je odmah privuklo veliku pozornost fizičara i medija. Dr. Taleyarkhan, koji je tada radio u Oak Ridge National Laboratory, ustvrdio je da je u običnoj laboratorijskoj kušalici, raspirivši zvučne valove u acetonu, dostigao Sveti gral fizike, nuklearnu reakciju fuzije.
Znanstvenici diljem svijeta zatim su pokušali ponoviti Taleyarkhanov eksperiment, ali nikome to nije pošlo za rukom. Nakon što u šest godina nitko nije uspio ponoviti famozne rezultate, Sveučilište Purdue, na kome Taleyerkhan radi od 2003., imenovalo je povjerenstvo da istraži cijeli slučaj. Povjerenstvo je prije nekoliko dana zaključilo da eksperiment nije bio dobro vođen te da stoga rezultati nisu valjani.
Otkrilo se i to da je Taleyerkhan lažno tvrdio da je imao neovisnu potvrdu rezultata te da je, kako bi osigurao veći broj svjedoka za eksperiment, na rad dodao i jednog studenta koji nije imao značajniju ulogu u istraživanju. Sveučilište Purdue kaznilo je Taleyerkhana oduzimanjem titule “naslovnog profesora” i financijskog dodatka od 25.000 godišnje koji je išao uz to. Također, u iduće tri godine zabranjeno mu je da bude mentor studentima.
Slučaj Taleyrkhan analitičari su usporedili s nekoliko velikih slučajeva prijevara u svijetu znanosti o kojima se posljednjih godina mnogo pisalo i govorilo. Najpoznatiji je svakako slučaj korejskog znanstvenika dr. Hwang woo-suka, poznatog i po nadimku “kralj kloniranja”. Dr. Hwang, ugledni profesor na Sveučilištu Seul, u veljači 2004. objavio je u Scienceu rad o prvom kloniranim ljudskom embriju. U svibnju 2005. godine Hwang je, također u Scienceu,
objavio da je iz kloniranih ljudskih embrija izolirao 11 linija matičnih stanica koje genetski odgovaraju jedanaestorici pacijenata oboljelih od raznih bolesti.
No krajem 2005. godine dr. Hwang, koji je uživao status korejskog nacionalnog junaka, našao se u središtu skandala jer se saznalo da je u istraživanjima koristio jajne stanice svojih suradnica. On je to najprije negirao, no pritisnut dokazima naposljetku je priznao da je lagao te podnio ostavku na sve javne funkcije. Ubrzo se otkrilo da je Hwang falsificirao rezultate svojih istraživanja objavljenih u Scienceu pa je izbio veliki međunarodni skandal. Naposljetku, Science je povukao te radove, a dr. Hwang je izbačen sa Svučilišta Seul te mu je korejska vlada zabranila istraživanja na području kloniranja embrija.
Prije sedam-osam godina mladi njemački znanstvenik Jan Hendrik Schoen, koji je radio u poznatom institutu Bell Labs u New Jerseyju, bio je velika zvijezda na području fizike čvrstog stanja i nanotehnologije. Njegova je karijera uistinu bila meteorska jer je u samo tri godine objavio čak 80 radova, od kojih mnoge u vodećim znanstvenim časopisima Nature i Science. Mnogi su smatrali da je Schoen na putu da prije 40. godine života dobije i Nobelovu nagradu. No umjesto Nobela, ostao je i bez posla i bez slave jer je neovisna znanstvena istraga pokazala da je krivotvorio rezultate u 16 od 24 preispitana slučajeva u kojima je bio optužen za prijevaru.
U siječnju 2006. godine buknuo je skandal Sudbo jer je na vidjelo izbilo da je ugledni norveški znanstvenik Jon Sudbo falsificirao rezultate svoga rada objavljenog nekoliko mjeseci ranije u uglednom medicinskom časopisu Lancet. U tom je radu dr. Sudbo, navodeći kao bazu za svoje istraživanje 900 pacijenata, zaključio da lijekovi protiv bolova (ibuprofeni) štite protiv tumora usne šupljine.
Da je rad uglednog znanstvenika zapravo prijevara, otkrila je Camilla Stoltenberg, sestra norveškog premijera koja radi u Norveškom institutu za javno zdravstvo. Ubrzo se pokazalo da je Sudbo u svom radu lažirao imena, dijagnoze, spol, godine svih pacijenata te lijekove koje su uzimali. Norveška je vlada tada imenovala neovisno povjerenstvo koje je vodio
švedski profesor Andres Ekborn. Povjerenstvo je zaključilo da je u 16 od 38 radova Jon Sudbo manipulirao podacima pa je naposljetku ostao bez posla te mu je oduzeta doktorska disertacija.
Najpoznatiji domaći primjer znanstvene prijevare jest svakako slučaj Kurjak. Jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika, dr. Asim Kurjak u rujnu 2006. našao se u središtu međunarodnog skandala jer ga je ugledni medicinski časopis British Medical Journal (BMJ) optužio za plagiranje. BMJ je tada objavio članak Sir Iaina Chalmersa u kojem su opisana dva slučaja u kojima je Kurjak plagirao radove drugih znanstvenika. Jedan slučaj otkrio je sam Chalmers 1991. godine, a drugi slučaj norveški znanstvenici čiji je rad bio plagiran. Povjerenstvo Medicinskog fakulteta u Zagrebu u studenome te godine zaključilo je da su oba sporna Kurjakova rada plagijat. No dr. Kurjak nije ostao bez posla nego je otišao u mirovinu.
Znanstvenici diljem svijeta zatim su pokušali ponoviti Taleyarkhanov eksperiment, ali nikome to nije pošlo za rukom. Nakon što u šest godina nitko nije uspio ponoviti famozne rezultate, Sveučilište Purdue, na kome Taleyerkhan radi od 2003., imenovalo je povjerenstvo da istraži cijeli slučaj. Povjerenstvo je prije nekoliko dana zaključilo da eksperiment nije bio dobro vođen te da stoga rezultati nisu valjani.
Otkrilo se i to da je Taleyerkhan lažno tvrdio da je imao neovisnu potvrdu rezultata te da je, kako bi osigurao veći broj svjedoka za eksperiment, na rad dodao i jednog studenta koji nije imao značajniju ulogu u istraživanju. Sveučilište Purdue kaznilo je Taleyerkhana oduzimanjem titule “naslovnog profesora” i financijskog dodatka od 25.000 godišnje koji je išao uz to. Također, u iduće tri godine zabranjeno mu je da bude mentor studentima.
Slučaj Taleyrkhan analitičari su usporedili s nekoliko velikih slučajeva prijevara u svijetu znanosti o kojima se posljednjih godina mnogo pisalo i govorilo. Najpoznatiji je svakako slučaj korejskog znanstvenika dr. Hwang woo-suka, poznatog i po nadimku “kralj kloniranja”. Dr. Hwang, ugledni profesor na Sveučilištu Seul, u veljači 2004. objavio je u Scienceu rad o prvom kloniranim ljudskom embriju. U svibnju 2005. godine Hwang je, također u Scienceu,
objavio da je iz kloniranih ljudskih embrija izolirao 11 linija matičnih stanica koje genetski odgovaraju jedanaestorici pacijenata oboljelih od raznih bolesti. No krajem 2005. godine dr. Hwang, koji je uživao status korejskog nacionalnog junaka, našao se u središtu skandala jer se saznalo da je u istraživanjima koristio jajne stanice svojih suradnica. On je to najprije negirao, no pritisnut dokazima naposljetku je priznao da je lagao te podnio ostavku na sve javne funkcije. Ubrzo se otkrilo da je Hwang falsificirao rezultate svojih istraživanja objavljenih u Scienceu pa je izbio veliki međunarodni skandal. Naposljetku, Science je povukao te radove, a dr. Hwang je izbačen sa Svučilišta Seul te mu je korejska vlada zabranila istraživanja na području kloniranja embrija.
Prije sedam-osam godina mladi njemački znanstvenik Jan Hendrik Schoen, koji je radio u poznatom institutu Bell Labs u New Jerseyju, bio je velika zvijezda na području fizike čvrstog stanja i nanotehnologije. Njegova je karijera uistinu bila meteorska jer je u samo tri godine objavio čak 80 radova, od kojih mnoge u vodećim znanstvenim časopisima Nature i Science. Mnogi su smatrali da je Schoen na putu da prije 40. godine života dobije i Nobelovu nagradu. No umjesto Nobela, ostao je i bez posla i bez slave jer je neovisna znanstvena istraga pokazala da je krivotvorio rezultate u 16 od 24 preispitana slučajeva u kojima je bio optužen za prijevaru.
U siječnju 2006. godine buknuo je skandal Sudbo jer je na vidjelo izbilo da je ugledni norveški znanstvenik Jon Sudbo falsificirao rezultate svoga rada objavljenog nekoliko mjeseci ranije u uglednom medicinskom časopisu Lancet. U tom je radu dr. Sudbo, navodeći kao bazu za svoje istraživanje 900 pacijenata, zaključio da lijekovi protiv bolova (ibuprofeni) štite protiv tumora usne šupljine.
Da je rad uglednog znanstvenika zapravo prijevara, otkrila je Camilla Stoltenberg, sestra norveškog premijera koja radi u Norveškom institutu za javno zdravstvo. Ubrzo se pokazalo da je Sudbo u svom radu lažirao imena, dijagnoze, spol, godine svih pacijenata te lijekove koje su uzimali. Norveška je vlada tada imenovala neovisno povjerenstvo koje je vodio
švedski profesor Andres Ekborn. Povjerenstvo je zaključilo da je u 16 od 38 radova Jon Sudbo manipulirao podacima pa je naposljetku ostao bez posla te mu je oduzeta doktorska disertacija. Najpoznatiji domaći primjer znanstvene prijevare jest svakako slučaj Kurjak. Jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika, dr. Asim Kurjak u rujnu 2006. našao se u središtu međunarodnog skandala jer ga je ugledni medicinski časopis British Medical Journal (BMJ) optužio za plagiranje. BMJ je tada objavio članak Sir Iaina Chalmersa u kojem su opisana dva slučaja u kojima je Kurjak plagirao radove drugih znanstvenika. Jedan slučaj otkrio je sam Chalmers 1991. godine, a drugi slučaj norveški znanstvenici čiji je rad bio plagiran. Povjerenstvo Medicinskog fakulteta u Zagrebu u studenome te godine zaključilo je da su oba sporna Kurjakova rada plagijat. No dr. Kurjak nije ostao bez posla nego je otišao u mirovinu.
| Sokalova podvala Ugledni časopis Social Text 1996. objavio je članak u kojem je Alan Sokal, profesor fizike na Sveučilištu New York, fizičkim zakonima potkrijepio tvrdnje slavnih filozofa Michaela Foucaulta, Jacquesa Lacana i Luce Irigaray. Istoga dana kad je članak objavljen Sokal je u drugom časopisu objavio da je riječ o običnoj parodiji. Želio je provjeriti hoće li vodeći časopis kulturnih studija objaviti članak namjerno posut besmislicama ako to urednicima bude dobro zvučalo i bude li u skladu s njihovim ideološkim stavovima. Alana Sokala nerviralo je ljevičarenje u znanosti urednika časopisa Social Text koji su promovirali ideje da je stvarnost tek društveni konstrukt. |
bglavac
irida
