molio si da ti pokažem zvijezde.
takve nećeš vidjeti drugdje.... u takvom se svjetlu nikad više kupati nećeš, niti ćeš tako rastegnuti ruke kao kad se probudiš odmoran od sna....
te zvijezde su.... večernja haljina njenih misli, tako nježna, tako zastrašujuća u svojoj neobičnoj ljepoti.... nošena mirisom ruže k tebi je dolutala....
jer....
oslijepio si.... ispisujući modroj tami njeno ime.... zanijemio si.... svezan užetom debljim od grane na kojoj čekaš.... da pokažem ti zvijezde. one još neugledane.
da bi shvatio bistrinu njenog glasa.... koji ispunja i plamti, sjajem prepoznatljivim.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
503
OD 14.01.2018.PUTA