tišinu večeras puštaš melankoliji.... zvijezde i tmina našli su se davno u njima.... i negdje u blizini, u daljini, ledeni kristali raspucali granje i pupove.... plutajuća tama ode šumeći tiho iza nijemih morskih stijena.... u noći poput ove, tvoje ruke žele moje.... 
stihove večeras puštaš melankoliji.... pitaš me.... da li ću te voljeti.... i onda.... može li biti da mi tvoje ruke nisu dovoljne.... pitaš.... i puštaš da ti moja šutnja odgovori.... dok šapćeš mi.... želim biti tvoj anđeo.... ti, moja jedina.... ti, jedina žena koja je u stvarnosti ljepša od najljepšeg sna.... ti smiješ sve....
ne opirem se slatkoći tvojih riječi....  sladak si i smišan.... kažem.
i pustim da ti moja šutnja odgovori....