Kad jednom prođem uza te ko svitlo
i samo trepnem pa se izgubim
obać ćeš vitar od svake bande
da nađeš zvizdu ča je za te sjala.
A ja ću dušu rastrit po moru
kad se prelije priko ladnih stina
tamo di tone sva moja čežnja
kad te ovdi za mene nima.
Da budeš cili moj svit meni ne more bit
a kad zaboli stisnit ću zube i neću pustiti ka i ptica krik
Kad sve šta volim i sve šta sanjam meni ne more bit,
meni ne more bit, ne more mi bit. ...
Kao i jucer
sanjao sam te
ruke su mi bile
na oltaru mnogo gadina
zaronjene stijene placu
Svjetlost pocinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jucer iza zavjese
mozda na mom licu nadjes tragove sjecanja
Mozda ne razumijes, ali volim te
krenuo sam u dubinu
sobe s jasnom namjerom da materijaliziram
nemoguce snagom poruke
Razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje krizeve
kao i jucer iza zavjese
ono sto me stalno plasi zvuci poznato
mozda ne razumijes, ali volim te
Otkud osjecaj da gubis pouzdano zaledje
umjetnost te cini jacom nego sto pretpostavljas
mozda tvoja slutnja vara, mozda umisljam
htio bi da budes sretnija
kao i jucer, iza zavjese
Igrat cu pred tobom ulogu pjesnika
mozda ne razumijes, ali volim te
Gledaj kako konci aluzije
prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi
svjedok ne vrijedi suvise
Stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljece kao i jucer
iza zavjese zamisli
da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumijes ali volim TE...