Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
367
OD 14.01.2018.PUTA
Kako malo treba....:-)))))))))
Prosli tjedan idem u jutarnju setnju i malo mi nes nije dobro, izgleda fali jos kave, pa produzim u bar , najblizi da sto prije dobijem dozu kofeina i krenem u opustajucu setnju..Da pustim mozak na pasu, mozda nabrsti stogod dobroga, svjezega, jer nitko gladan ne voli biti... Otvorim vrata, zatvaram vrata i vidim zenu sa kolicima, pridrzim joj vrata, kaze hvala, a njen jednogodisnji decko sa osmjehom u kolicima dize pogled i gleda u strop sa ogledalima i uzvik..."oooooo,, vauuuuuuuuuu,,, " Dize ruke, pokazuje,, a na licu osmjeh andela, vise nisam osjecala ni zelju za kavom, sve mi je najednom postalo vedro...Kako malo treba da nam bude dobro,, zelim vam taj osmjeh , bez obzira na kisu , sto nas zalijeva veselim kapima...Zar nisu vesele????? Frcaju , pljuskaju, rumore, plesu,, da je milina...Hvala vam sto postojite i necu prestati govoriti kolko vas volim,, vi, svjetlonose ....:-)))))))))))...;O; Kad je radost, svi smo djeca i to je dobro...:-)))