I evo dok sad cekam da mi jave, jel sve ok proslo, nis mi vise ne pada na pamet nego samo pisati.. Vi ste divni sto mi svojom prisutnoscu, molitvom pomazete da prebrodim ove minete koje su kao godine.. U mojoj glavi je jedna velika praznina, koju samo mir moze popuniti, nista vise.. Boze kolika je to ljubav , ljubav prema nasim najmilijima.. Imam osjecaj da u meni nema snage ni za sto, samo jedna misao,, da oni budu dobro.. Bila bi neiskrena da ne mislim i na njenog decka, mislim i tekako, zao mi ga je i on je dijete svoje majke i ona njega voli istom ljubavlju, kojom ja volim svoju kcer.. Boze kad bi mogla svima udijeliti mir i ljubav koju si zele...