Gledam tvoj dodir kad si pala, bačena iz ruke Ljubljenog,na kristalnu površinu ovog života, i ćutim..ćutim ljepotu duše tvoje, i čistoću srca svoga, koje u sazviježđu latica baršunastih diše..Krugovi se šire oko tebe, od tvoje predivne, eonima stvarane duše, a nitko ne vidi koliko ti sve možeš dotaknuti i u svemu živjeti..Svi gledaju tvoju zemaljsku ljepotu, tu i tamo, dotaknu dio tebe unutar tebe..i misle da te imaju, znaju i posjeduju..Ne..tebe se ne može imati ni posjedovati..Ne može se zarobiti ljepota,od Srca Ljubljenog poklonjena..Ona može biti samo i jedino Njegova..Ja mogu biti samo taj fluid koji na površini svojoj ljepotu ruže osjeća i čuva je..Nikad i ničija, a opet, svuda i svačija..Sve spoznajem i shvaćam..Drugačije ne može biti..