Ti kažeš - kao i obično, nasmiješena i lijepa da ljepša ne možeš biti…

:) A što bih trebala? Osmijeh od ljudi kriti?

Smijati se nije grijeh!

Ti pričaš neke viceve… podržavaš moj smijeh.

Pitaš – a kad ćemo na kavu?

Ako ti je do kave, skuhat ću ti odmah… tursku… pravu…

Ti kažeš – moje su oči snene.

O, da, sigurno spavaš puuuno duže od mene.

Dugi su moji dani, prekratke su mi noći.

I, hej, hej, ne fiksiraj mi oči!

Pa, sve k'o da nećeš, nemoralnu ponudu mi daš.

Ha! Sad sam stvarno ljuta, da znaš!

Šapćeš – ajde, ni'ko neće znat'.

Makni mi se s puta. Kasniš! Pogledaj na sat!

Tako su sanjive tvoje oči…

Zbogom!

Ne zbogom već doviđenja :) jer sutra ću ti opet doći!

Zar još nisi pošao?

Kako ću do srca stići tvog?

Pitaj onog što je došao!

A sad kreni! Bog!