Imam dvadeset i nešto, dakle, manje od 30 godina, dvoje djece, hrpu kredita, na svu sreću imam i posao, uza sve to i studiram..., starije dijete mi je krenulo u školu..., mlađe ide u vrtić..., radim u smjenama, radim s ljudima, što zna biti iscrpljujuće, suprug mi također radi u smjenama...i da nije mog svekra i moje mlađe sestre mi bi izludjeli od naših dnevnih rasporeda...
Nakon posla i predavanja na faxu dojurim doma, bacim nešto u sebe, pokrijem djecu, ako su već u krevetu, ako nisu slijedi i spremanje u krevet sa svim onim predradnjama (pranje, presvlačenje usputni razgovor ili zbrzana priča) pregledam zadaće starijeg djeteta, zatim poslovi koji se moraju odraditi da bi obitelj funkcionirala, kuham za sutra, onako usput, a i peglam za novac da bi dokapitalizirala kućni budžet.
Kad učim, nemojte me uopće pitati..., ono malo slobodnog vremena što imam nastojim provesti u igri sa svojom djecom...
U hodu snimim poneki zanimljiv tekst i prenesem ga na vaš portal jer mislim da bi nekome ta informacija mogla biti korisna. Ako vas to smeta, prestat ću to činiti...
Za autorske tekstove u ovoj životnoj fazi, jednostavno nemam vremena...nemam vremena ni za komentare, ali vas čitam...nemam vremena čak ni za depresiju..., kad u općoj strci i zbrci zagubim neku stvar zovem mamu i pitam kojem svecu da se molim da to brže pronađem...
Dakle, ako inzistirate samo na autorskim tekstovima, mene ovdje više neće biti....dan mi je prekratak za sve, pa čak i za depresiju...