Kad su vile na okupu hoće da se mlade nagriju sunca.Tj. od svih vilinskih,svih oblačnih prikaza najdivnije je jutarnje.
Na prozoru istočnom pomalja se sunce, u ranoj svojoj gizdi. Koso iz njega udaraju topli mlazovi zlaćanih zraka. Oblaci ogrijani i obojeni biserom i zlatom obasuti, a skrletom odjeveni vijaju se kao ritmičnim korakom stazama plavog neba. Vijaju se gipki, prelagani, dok vjetrići pire.
Uhvaćeno kolo i izvođeni tanci mladih vila, eto i milenih pjesama vila lakokrilih. Taj sjajan prizor tako se dojmi pučke duše da je čak rođenje pa i odgoj vila prenesen u doba jutarnje ... u davnoj ženskoj ovoj pjesmi ;
A mene vilu od gore
mene je gora rodila
u zeleni listak povila
jutarnja rosa padala
mene je vilu dojila
od gore vjetrić puhao
mene je vilu šikao
to su mi bile dadilje