§28

'Natrag Kantu' bio je poklič cijelog neokantovskog pokreta. Prema Cassireru tek je Helmholz prokrčio put za ideju, da se kantovske koncepcije mogu bolje slagati sa uznapredovalom matematikom i matematičkim prirodnim znanostima. Od tada vrijedi za filozofiju, da ona više ne smije biti iracionalistička i poetska fantazija o svijetu, nego racionalna logična analiza principa i pretpostavki suvremene znanosti.

Ono čemu filozofija kani jesu filozofski problemi matematike i na njoj zasnovanih znanosti. Ona mora pokazati i do čistoće izraditi upravo osnovne zakone jedinstevnog logosa i formalnoga uma u svakom stvaralačkom činu kulture. Takva znanstvena filozofija i strogo racionalna metoda može biti kritična kako u odnosu na metafizička presezanja tako i u odnosu na bezakoni empirizam.

Ta strogo objektivna filozofija i njena strogo objektivna metoda je jedno napredovanje i razviće u skladu sa njenim beskonačnim zahtjevima. Tako je tu ponovljen stari kartezijanski stav kojeg su se neokantovci pridržavali kada je bilo riječi o zadatku pokazivanja porijekla iz jedinstvenog fundamenta spoznaje kao jednom beskonačnom zadatku.

Tako je ovdje postavljen zahtjev da je spoznaja najprije teoretska, a onda beskonačni nikada završeni niti završivi proces mišljenja, upravo ono apsolutno uma kojeg je Descartes imao u vidu kada je ukazivao na optimističku potrebu, da se novom subjektu ne smiju postavljati nikakve granice. Odatle je onda i rezultiralo mišljenje koje ima svoje uporište u staroj racionalističkoj filozofiji Descartesa i Leibniza da logika mora, u širokom smislu znanosti uma, zadobiti jedan viši rang i da se mora kao i kod starijih filozofa protegnuti na sve znanosti uključujući tu i etiku, estetiku, umjetnost kao i na društvene, povijesne, religijske i uopće tzv. Duhovne znanosti.

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php

http://blog.dnevnik.hr/prokleta-od-daljina