Ča smo na ovon svitu,
ča smo na ovon svitu,
ča smo na ovon svitu,
čovik se upita.
Ka' su puna justa,
ka' se vino lije,
ka' jema vele fjorini,
glende i šulaci,
namisto ovi da plače,
od srca se smije.
Ča smo na ovon svitu,
ka' je život taki,
ča smo na ovon svitu
čovik se upita.
Ča se more kad je život taki,
dokle jednon lipo cvita cviće,
dotle drugom samo drača niče.
Ča se more kad je život taki.
A čoviku svakon malo triba,
ka se rodi ni naramak slame,
ka otegne sve je crna zemja,
ne triba mu ni dva paša jame.
Na čelu nosila je tugu,
u oku joj je sjala noć.
....smjeh je tražila...bol upoznala...
bglavac
irida
