DUHOVNOST MI JE SUDBINA

 

Duhovi bar kruh ne moraju kupovati….

 

Ne znam zalaze li pravnici na ovaj portal, ali bilo bi dobro da netko pravno potkovan pročita ovaj tekst.

 

Pogađate, ja sam umirovljenik, rubna kategorija suvišnih ljudi koju naša država treba umiriti, pa svaki mjesec na naše adrese 100, 200 ili 300, 00 kn u svrhu umirivanja opravdanog gnjeva koji opasno prijeti da se pretvori u razjareni bijes.

 

Elem, čekam ja ovaj mjesec tih jadnih 200,00 kn, ali njih nema pa nema. Prvo pomislim da ih je možda poštar popio, okrivim ga na pravdiboga, ali onda ipak pitam prijateljicu je li ona dobila birokratski dodatak socijalnom miru za ovaj mjesec.“Da“ kaže ona, „a jesi li potpisala za produžetak pomoći“? Pomoći, kakav eufemizam. Ja zaboravila da se svake godine ispočetka moramo ponižavati i registrirati na kojekakvim kontrolnim listama, koje dobro hrane našu birokratsku zvijer.Mislim da mi je podsvijest namjerno potisnula tu informaciju zbog prirodnog otpora svakoj kontroli…

 

Pa šta oni misle, da sam se u međuvremenu obogatila, dobila nasljedstvo iz Amerike ili zgoditak na lutriji koju ne igram. Možda se nadaju da sam umrla i oslobodila majčicu državu od groznih dadžbina .Pa ne mogu oni samo davati i davati….

 

Ništa vi meni ne dajete bando birokratska, čujete li, ništaaaaaaaaaaa. Vraćate mi na kapaljku ono što ste mi bezočno uzeli, oteli, ukrali. Uzeli ste mi dostojanstvo, oteli moj minuli rad, ukrali mi život…i sada još kradete kapljice moje krvi i znoja gdjegod stignete.

 

Danas se natjeram ipak otići i ponovo upisati na listu poniženja.Može se naknadno upisati, ali nema retrogradnih isplata, a nema ni pokaza za ovaj mjesec. Dakle, ovaj mjesec ne samo da nisam socijalni slučaj, nego me nigdje ni nema, jer nisam na njihovoj listi. Moram dobro paziti da se ne pojavljujem u javnosti, da me ne optuže za nezakonito prisustvo.

 

Prošle godine su mi apcigali 100,00 kn jer mi je mirovina porasla, zamislite, za cijelih 11 kn..Ovaj put nisu spominjali cifre, samo da love i pokaza za ovaj mjesec nema. Nema veze, švercat ću se kao u dobra stara studentska vremena, ali me ipak zanima šta će država napraviti s tom lovom koja je već namjenski izdvojena za nas na rubu? Smiju li zadržati ono što je već namijenjeno određenim osobama?

 

U redu, kasne s upisom, ali šta ako su bili bolesni, u bolnici, nepokretni, pogođeni senilnošću ili privremenom amnezijom?

 

Možda od tih neisplaćenih „pomoći“ grade neki novi fond za pomoć našoj napaćenoj državi, neka se pomogne sirotica. Uvjeravam vas da je pred vratima za popise bila gužva, iako su trebali biti zaključeni u ožujku. Puno je zaboravnih i onih koji su tek kad je lova izostala shvatili da svake godine treba stajati u moliteljskom redu, mogla bi se tu nakupiti pozamašna svota.. Kakvo poniženje!

 

DUHOVNOST MI JE SUDBINA

 

Moram što prije naučiti

Živjeti na toj Prani

 

A možda da savijem

I gnijezdo na grani

 

Sunce će me grijati

Vjetar češljati

Nebo dažditi

 

A kad sve to napravim

Krila će mi valjda

Sama izrasti

 

Duhovnost mi je sudbina!

 

Duhovi barem kruh ne moraju kupovati….