Ratnik Svjetlosti uspijeva uravnotežiti Strogost i Milosrđe. Da bi ostvario svoj san, potrebna mu je čvrsta volja – i ogromna sposobnost predavanja; iako ima cilj, put do njega nije uvijek onakav kakvim ga je zamišljao. Zato se Ratnik služi disciplinom i suosjećanjem. Bog nikada ne napušta svoju djecu – no Njegovi su putevi nedokučivi; On nam utire put našim vlastitim koracima. Disciplina i predavanje izvor su Ratnikova zanosa. Rutina nikada neće iznjedriti velika djela.
Ratnik se Svjetlosti ponekad ponaša kao voda; protiče između prepreka na putu. U nekim prilikama, oduprijeti se znači potpisati vlastitu osudu; on se tada prilagođava okolnostima. Prihvaća, bez pogovora, težak planinski put, posut oštrim kamenjem. U tome je snaga vode; bat je ne može smrskati, niti je bodež može probosti. Najmoćniji mač na svijetu neće ostaviti ožiljka na njezinoj površini. Rijeka se prilagođava mogućem toku, ali uvijek stremi svom cilju; moru. Slabašna na izvoru, tekući raste i jača, okrijepljena snagom drugih rijeka što joj se pridružuju. I s vremenom postaje istinski moćna.
Za Ratnika Svjetlosti ništa što postoji nije apstraktno. Sve je konkretno i sve ga se tiče. On ne sjedi u udobnosti svog šatora, promatrajući što se zbiva vani, u svijetu; prihvaća svaki izazov kao priliku da unese promjenu u vlastiti život. Neki od njegovih suboraca vječno negoduju zbog nemogućnosti izbora, razglabajući tuđe odluke. Ratnik, međutim, svoje misli pretače u djela. Dogodi se da promaši cilj i tada – bez pritužbi – plaća svoju pogrešku. Ili pak skrene s puta i izgubi mnogo vremena dok se ne vrati na zacrtani pravac. Ali Ratnik nikada ne odustaje.