Happy, zasto me pitas, jel ima sunce,,, naravno da ga ima..,.Ako ga nema kod tebe, evo ti sad moram , patiti i druge sa svojom setnjom, pa neka se obrate tebi, nes si mi u mislima, pa kad god vidim pcelicu,ko hipnotizirana,, izvovaram.."happy!!!,..:-))))). Cuj, nije li to malo kao nocna mora, pratis me u stopu...:-))) Evo jucer , nedjelja, uzivam nedjeljno popodne, sjedim sa svojom malom , dragom obitelji i gledamo napeti film.., kad,, buum,, pcelica u sobu i kamo,, ravno na mene, a ja , ko iz topa, bubnuh,, "happy,, kaj si dosla bas meni u posjetu?",,muz me zbunjeno pogleda,, a kcer mi veli,, "Mama, sto si ti danas sretna, da te pcela piknula, pitala bi ja tebe, jesi li ti happy, ili nisi...",, Ustala sam se bez rijeci, naganjajuci, jadnu pcelicu, da bez traume izide iz naseg stana, jer bi moglo biti svasta, napeti film, a ona smeta..

Osmjenula sam se i lagano je poslala van, misleci, "Eh, da je happy dosla,, vidjela bi ja njih tko je sretan, a tko nije.." Eto vidis, sto mi radis,, mozda , ipak, da ti promjenis avatar,,:-))))))

Poslije filma smo izisli van u popodnevnu setnju, sunce je grijalo, tako da smo , napokon , obukli majice kratki rukava i uputili se ka sumici koja se zazelenila na brdu sa crkvicom na vrhu, Put do brda je bio prepun prolaznika, svi u setnji, obuceni svecano, nedjelja je, obitelji s djecom sto jurcaju i vesele se , zadovoljna, vani su , na zraku, a i sladoledi se napokon mogu jesti da ublaze vrucinu i razvesele nepce svojom aromom i osvjezenjem... Puno zelenila uz cestu, odisalo je svjezinom i mirisom cvijeca i drveca u cvatu, uzivali smo u svakom koraku, a onda je zapocelo penjanje uz stepenice do crkvice, a suma mirisi, mir, neki blazeni u njoj, cuju se pticice, al one kao da potpomazu tom miru, da dobije neku carobnu notu, prorade sve bajke u nama dok se osluskuje taj sumski mir..

Svako malo samo zastajkivali i okretali se gledajuci panoramu, gradica ispod nas, a vidik se sirio sve vise na ravnicu sto se prostire sve do Venecije, cak se i ona ocrtava negdje na obzoru, al ne jasno, normalno , jer nije blizu,, vise je zamisljamo , no sto ju vidimo..Pre lijepo gledati sa brda , kao da sam na negdje na oblaku, mogu samo zamisliti kako je lijepo onima sto lete na zmajevima, jer tu svako malo se vidi jedan od njih, koji kruzi sa vrha planina, brda dugo, dugo, raznih boja..pa se zagledamo i zamisljamo kako je dobro , biti tako u visini , slobodi i ploviti na krilima vjetra i kao neko cudo,, gledamo, dok se spusta i nagadamo gdje ce se spusti, al uvijek u nadi da to bude blizu, da izbliza vidimo tu letjelicu....

Nakon , negdje pol sata, uspeli smo se do crkvice, a gore, jos jaci mir, kao da nema nikoga.., mir, blazeni mir, ni auti se ne cuju, a zrak, cist, blagi povjetarac ublazava vrucinu sunca, sto bas pece,, pocelo je,, jos malo, pa ljetnje radosti...

Stajali smo dugo gore isper crkvice i obilazili , gledajuci sumu ispod nas, zelenu, isaranu cvjetnom raskosi, a panorama, kao da nas zove, "hajde, zamhnite krilima, gle sirine, dodite blize,! ..jos zelenija, jos cvjetnija, kucice pre lijepe, raznih velicina, crkvice, sto kao po nekom redu i razdaljenosti se ocrtavaju, pa bas bi ih bilo lijepo vidjeti, onako , iz bliza, sa nabeske visine...

Poslije takve setnje, dobro tusiranje, vecera i blazeni san, nekako sam danas napunjenih baterija, al bit ce dobro opet u krenuti u jos jednu setnju, bar da mi ostane koja ideja, pa ako kome, ne dostaje sunce ili radost....:-))))))))) Cvijetni pozdrav svima...