Kada se ogledao u bistroj vodi Jezera istine, nastane bog Vodan, brat Sveboga Jakše, dvojnik blizanac Jakšin, a kada se Jakša skloni u hlad njegova sjena postane živa, no, Svebog joj ne pruži dovoljno pozornosti i ona odluta ... Svebog Jakša poželi na Zemlji pokazati svoju božansku družicu, ljepoticu Boženu, pa oni praćeni žarom, vodom, vjetrom i dimom stanu silaziti smaragdnim stepenicama prema Zemlji.

Božanske mladence dočeka mnoštvo biljaka, ptica, riba i drugih životinja, a tada se iz tog mnoštva izdvoji gugutka (grlica – po Athumanunhu) te im uz topli i iskreni 'gugut' pokloni tek prolistale mirisne grančice ružmarina. Ovo još više ushiti Sveboga koji stvori kravu bijelju od ovčjeg mlijeka i bika crnjeg od noći, a potom se svi upute prema hladu gustog šumarka ... Dok su svi uživali u ljepoti i ljubavi iz zraka pojavi se crni grakćući gavran koji se uz lepetanje krila spusti na leđa božanske bijele krave.

Tri puta tako zarije svoj savijeni kljun u njezino tijelo, iščupa joj čuperak dlake i strašno grakćući ponese ga prema visinama. Na kravinom tijelu  ostane crna mrlja i u nju se odmah uvuče grijeh preljube. Ona napusti svog bika i pođe drugim bikovima. Kad to Svebog, moćni bog, vidje usne mu zadrhtaše, obraze prekrije bljedilo, a plave oči na trenutak izgubiše božanski sjaj. Sa Zemlje tada nestane kraljevstvo srca. Svebog ljut uzme za ruku svoju nebesku ženu i odvede je natrag u sveti Nav.

Na sivoj pustoj stijeni savije crni gavran svoje gnijezdo od dlake što je ukrao s božanske krave, a u gnijezdo se odmah useli tamna sijena što odlutala je ispod Drva Svijeta ... Tako se u gavranovom gnijezdu izleglo Zlo. Bio je to Crnobog, neuništiva sjena Sveboga koja se odmah pretvori u strašnu kreaturu i nakazu orlovih kandži, obličja čovječjeg, ali pseće glave sa kojih se spuštala pletenica kose u kojoj je bila otrovna strijela ... na leđima izbiju mu krila šišmiša, a iz slabina pojavi se rep nalik zmajevom, ali obrastao oštrim ljuskama.

Zlo (Crnobog – po Athumanunhu) odmah stane podizati crnu utvrdu naziva Udvina oko koje niknu čempresi i tise, mirta i kukuta, a na stražu odmah se postave zmije, škorpioni i pauci. Nakon toga Zlo navali svom silinom na Zemlju i na svom putu stane gutati sve biljke i životinje, pijući rijeke i jezera ... ubrzo tako zavlada pustoš i strah tamo gdje je nekada carevalo Dobro.

Utihnu prestrašeni zrikavci, a krijesnice ugase svoje 'fenjere' ... lišće stane drhtati, šuštati uplašeno i žalosno, a ptice, ribe i životinje na nebu, zemlji i u moru potražiše u panici i strahu skloništa. Nastane kaos i zavlada Zlo! Posvuda se čuo jecaj i plač, a umjesto pjesme poteknu suze i bol ... svi i sve na Zemlji bilo je uplašeno i prestravljeno, a tada mala gušterica skupi hrabrost i dozva ptice iz krošnje Drva Svijeta.

Zamoli tako hrabra gušterica ptice nebeske neka joj pomognu stići pred Sveboga. Nebeske ptice odmah se stanu pretvarati u Zvijezde koje počnu graditi most, a mala hrabra gušterica o svemu izvijesti Sveboga. Jakša odmah dohvati svoj mač božanski naziva 'Grebenštak' i sjuri se prema utvrdi Zla. Strašna bitka zametne se između Sveboga i Crnoboga, strašna bitka odvijala se između Svijetla i Tame, između Dobroga i Zla ...

Uzalud je Svijetlo pogađalo Tamu, uzalud je Dobro udaralo Zlo, uzalud je Svebog mačem ubadao i udarao, ali Crnobog je bio neranjiv i neuništiv ... razljuti to Sveboga i on odbaci mač, pa golim rukama dohvati Crnoboga. Snažnim rukama snažno stegne Jakša Crnoboga za vrat i natjera ga da povrati sve što je progutao. Crnobog je povraćao, ali stjenovite gole planine, pjeskovite pustinje slana jezera i močvarne baruštine ... Svebog svom silinom tresne Crnoboga o tlo, a ovaj cvileći i prestrašen pobježe.

Svebog snažnim glasom pozove prestrašene biljke i životinje da izađu iz skloništa i vrate se na svoja staništa, ptice, ribe i ostale životinje odazvale su se pozivu, ali su i dalje (sve do danas životinje ostale su plahe i strašljive, jer još uvijek pamte prvu strašnu borbu Dobra i Zla – po Athumanunhu) živjele u strahu.