Murterinka Luce Skračić, iako 89-godišnja starica, i danas u sebi ima više životne radosti i nade od mnogih srednjoškolaca. Mada je život u djetinstvu i mladosti nije baš mazio, o davnim danima u starom Murteru Luce priča samo s veseljem i ponosom.
- Nitko ne može vjerovati kako se u Murteru teško živjelo. No bilo je više sloge, zajedništva i veselja. Toliko se živjelo skladno da je bilo nemoguće zamisliti da netko zaključava svoja vrata. Sve su kuće bile otvorene. Kod susjeda se moglo doći kad si htio i bez najave - prisjetila se Luce. Iako za sebe kaže da je obična seoska žena, Luce je daleko od toga.
IZVOR NARODNE PREDAJE
Osim što obiluje životnim iskustvom, čak je i danas neumorni pisac o narodnim običajima. Posljednjih godina nekoliko entuzijasta ponovno svakog kolovoza rekonstuiraju stari murterski pir, a sve to zahvaljući upravo našoj Luci. Većinu je narodnih nošnji upravo ona sašila, većinu dote sačuvala, a i većinu običaja zapamtila i prenijela mlađim naraštajima. Iako je završila samo četiri razreda pučke škole, Luce je veoma načitana. Čak je i Ivo Furčić u svoju knjigu „Narodno stvaralaštvo šibenskog područja“ uvrstio 45 stranica koje mu je o običajima starog Murtera napisala upravo Luce Skračić.
Tim joj je povodom Furčić napisao i zahvalu, jer je o svom mjestu napisala najviše od svih ostalih koji su mu pomogli u stvaranju ovog vrijednog djela. No, Luce je napisala i još mnogo toga.
KULTURNIH DRUŠTAVA DANAS SVE MANJE
Oduvijek je, osim što je sakupljala narodne običaje, bila i članicom kulturnih društava.
- U moje vrijeme u Murteru su djelovala čak tri muška amaterska kulturna društva i dva ženska. Ženska su se društva zvala Bodulice i Kurnatarice. Ja sam bila član Kurnatarica. Stalno smo radili priredbe, kako u Murteru, tako i u svim ostalim mjestima bivše države.
Vezala nas je ljubav prema svome. Njegovali smo svoje narodne običaje i ponosno ih predstavljali drugima.
Znala sam ja i čitave noći šivati naše narodne nošnje kad bi se pripremali za put. Danas je u Murteru malo onih kojima je stalo do narodnih običaja.
Kulturnih društava i nema. Sve je nekako zamrlo. A ima li što ljepše nego poštivati tuđe, a ponositi se svojim? - pitala nas je baka Luce.
U stara vremena, iako se živjelo mnogo teže nego danas, uvijek se njegovalo i stare običaje. Koliko je bilo teško Luca nam je sažela u nekoliko rečenica.
SLATKO SE JELO SAMO ZA PIR
Pučka murterska kuhinja u ono doba sastojala se uglavnom od ribe, nešto krumpira, zelja, boba, graška, čak je i fažol bio za malo bolje stojeće. Meso je bila prava rijetkost.
Neke su obitelji znale neokusiti kuh mjesecima. U dućanu se kupovala samo sol, petrolej i šibice. Slobodnog vremena nikad nije bilo, uvijek se nešto moralo raditi.
Doručak nam je bio samo kruh i malo maslinvog ulja. Slatkiše smo vidjeli samo na piru. Jedinu slasticu koju smo poznavali bile su pršunate (fritule).
Ana Udovičić
bglavac
irida
