PROČITANO

466

PUTA

OD 14.01.2018.

Conductor ignoramus

Orkestar je imao samo četiri člana. I nije neki orkestar, reći ćete. Klavir, violina, električna gitara i flauta. Zapravo to i nije orkestar, više skup misli prilagodljivih nota. Godine vježbe sklad zvukova pretvorile su u rijeku nebesko plavu. Nisu imali dirigenta, trudili su se pratiti jedno drugo bez obzira u što će se note pretvoriti. Ponekad bi violina, najmanji gudački instrument s četiri žice, pričala tako visokim tonovima da je nitko nije mogao čuti. Možda neki pas lutalica koji je slučajno zalutao u ulicu gdje su se održavale probe visokih i niskih tonova, nježnosti i krešenda ljudskih misli zapisanih crnim točkicama, crticama i ponekom zastavicom koja se nikad nije vijorila. Violina je zašutjela, spustila glavu, umorna od neizgovorenih riječi. Javio se klavir, instrument s tipkama koji proizvodi ton udarom batića, koji je povezan sa tipkom, u žicu. Taj zbilja zna udarati u žicu, mada bi se to prije moglo reći za električnu gitaru, ali ne, klavir udara glazbu, misli, osjećaje. Bože, kako to dobro radi! S obje ruke, iako je zapravo ljevak. Na flauti je moguće izvoditi vrlo brze pasaže, skokove, trilere, staccato, dvostruki i trostruki jezik i legato, te mnoge druge tehnike sviranja. Ne samo da je moguće, ona to i radi, čak se pridruži klaviru da smiri njegove udarce, jednostavno ga spusti na zemlju srednje mekanom bojom tona, onda ga opomene svijetla i reska boja visokog tona. I poteku zajedno, klavir i flauta. Bez publike i pljeska. Klavir se preda tom malenom komadiću vrlo pokretnog drveta, znajući ili ne što točno radi, uostalom koga briga. Možda je ipak trebalo pustiti električnu gitaru da koristi elektromagnetske pick-upove koji "prikupljaju" titranje žice i pretvaraju ih u signale koje šalju pojačalu. Mogu biti šupljih tijela, pa neka budu i šuplje, ipak su moćne kad natežu ili otpuštaju lagano sve žice i tako stvaraju vibriranje tona. Taj efekt puno koristi kad moć pređe u nemoć kao trenutak dok sabere misli u čist ton. Dirigenta nisu imali niti su ikad mislili da će ga imati, nije im trebao. Od kuda se ovaj pojavio? Znali su od kuda, uvijek je bio tu negdje u blizini. Nepotrebne li koristi. Nikad nije znao dirigirati niti uskladiti išta što ispušta zvukove, bila je to tek diktatura patrijarhalnog odgoja i demonstracija želje biti nekim, nečim, svačim, tko bi znao. Orkestar, koji to nije, počeo se raspadati. Umjesto da se prate počeli su se razilaziti, ne, ipak to nije bilo razilaženje već odlaženje. Trošilo se vrijeme. S namjerom. Izbjegavanja dirigenta, koji to nije bio. Klavir, violina, flauta i električna gitara poželjeli su slobodu. Svoje note. Nije važno da li će se nekom svidjeti.

BRZI CHAT