Malo je falilo da reporteri Večernjeg lista naprave investigativni pothvat godine i pronađu najtraženiju osobu na kugli zemaljskoj. Osobu za koju odrasli ljudi, pod punim imenom i prezimenom, pišu da je treba ubiti bez ikakva suda ili premišljanja. Ne, nije riječ – kako će pomisliti netko neapdejtiran – ni o Osami bin Ladenu ni o Ratku Mladiću, nego o onoj dvanaestogodišnjoj djevojčici iz jednog sela pokraj Bugojna koju je čitav svijet vidio na YouTubeu kako vadi štence iz plastične kante i baca ih u Vrbas.
Pronašli su mjesto zločina, ali ne i klinku za čije je otkrivanje organizacija Ljudi za etičko postupanje prema životinjama (PETA) ponudila nagradu od 2000 dolara, jer je dijete blagovremeno sklonjeno kod tetke u inozemstvu. Nisu pronašli ni klipana koji je snimio hitoidni video-klip, navodno brata tražene curice, ali su uspjeli doći do njihove majke, čiji je identitet, baš kao i ime sela, ostao poznat samo redakciji.
Majka je isprva negirala da se radi o njezinoj kćeri, da bi se potom legitimirala drekom na sve bugojanske pse koji nisu završili u Vrbasu. »Pobila bih sve pse po Bugojnu samo kad bih imala pušku«, sipala je vatrena roditeljica vatrene prijetnje u nedostatku vatrenog oružja i pozvala se na duhovni autoritet lokalnoga župnika fra Vice koji je »dobro rekao da je ova Europa sotonska, jer se u njoj više pozornosti obraća životinjama nego čovjeku«. Pridružili su joj se i susjedi od kojih se moglo čuti da su im psi glavna smetnja pri zadovoljavanju duhovnih potreba, jer se »od pasa lutalica ne može ni u crkvu ući«.
Reportažu iz kraja gdje se na pse gleda kao na najvjernije čovjekove neprijatelje začinio je još jedan duhovni sljedbenik fra Vice koji je zgrožen time što je mala bacačica štenaca u Vrbas postala planetarna medijska zvijezda, dok nitko ne piše o »našim braniteljima koji se ubijaju i vješaju, jer nemaju od čega živjeti«, a stručnu težinu čitavoj priči dao je ravnatelj nekakvog Instituta za kvalitetu i razvoj ljudskih potencijala procjenom da će »ta djevojka sutra to isto učiniti svojem djetetu«.
Učinili su Večernjakovi reporteri sve što su mogli, osim jedne sitnice. Valjda zbog straha od pasa lutalica, nisu otišli u crkvu kod fra Vice i platili misu za duše pasa iz Vrbasa, misu za sitne duše čovjekoljubaca koji huškaju djecu na pse, misu za tuste duše pasoljubaca koji bi onima što presuđuju životinjama presudili jednako surovo, plus još jednu misu za duše svih onih što su od bosanskih rijeka, pa tako i Vrbasa, napravili jedva protočne deponije pune najlonskih kesa.
Baš me zanima bi li fra Vice otpjevao ijednu plaćenu misu za sav život na ovako smrtohlepnoj zemlji ili bi, poput don Ive, rekao da psi laju, a karavane prolaze.
Preuzeto iz Novog Lista -> http://www.novilist.hr/
--------------------
lp, boro
http://budan.blog.hr/
bglavac
irida
