oduvijek sam znala da sam drugačija od drugih,ali to sam pridavala tome što sam od rođenja 100% invalid.umjesto jurcanja sa vršnjacima,ja sam uglavnom razmišljala i vizualizirala stvari i događaje koje zbog hendikepa nisam mogla ostvariti.ojećala sam sreću i zadovoljstvo i tako uvijek bila vesela i optimistična.

moj prvi,neobjašnjivi događaj zbio se u mojoj šestoj godini života.posjet nepoznatim ljudima završio se dobivanjem malog vrča iz vitrne o kojem nikom nisam rekla ni riječ,već sam ga samo silno željela.takve stvari su se ponavljale i zabavljale me.ipak,nije uvijek bilo ni zabavno.kako lijepe,tako su se obistinjavale i nekie moje zebnje.pa čak i način na koji nastaju iako za njih nije bilo logičnih objašnjenja.na primjer-saobraćajna nesreća sa točno predviđenim tijekom događanja koja se dogodila meni i suprugu.s vremenom,među poznanicima dobih naziv bijela vještica.kako je vrijeme prolazilo,ja sam se pomalo počela pribojavati svojih nadanja i strahova,koja su se odnosila na mene i meni bliske ljude.tada počinju moji susreti sa alternativom.reiki,anđeli,visak,trans meditacija i još se uvijek tražim.moji sugovornici smatraju da je to posljedica velike količine boli tijekom niza proživljenih operacija u djetinjstvu.godinama sam smatarla da sam čudno dijete,jako pametno,koje jednostavno ima samo puno sreće,jer sve što zamislim,ostvarim. danas sam sve sigurnija da to nije samo sreća i slučajnost i da to trebam njegovati i razvijati.zato sam se danas logirala i postala vaša,a vi moji.da samo znate kako vam se veselim!

       s ljubavlju

                          pasko