(full story)

12. avgust

Uselili smo se u našu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbuđen. Ovdje je jako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva čekam da ih vidim prekrivene snijegom.

14. oktobar

Kanada.

To je najljepša Zemlja na Svijetu. Lišće joj je poprimilo sve one divne nijanse žute i narandžaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepše životinje na Svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.

11. novembar

Dan Sjećanja (Kanadski državni praznik).Lov na jelene će početi uskoro. Ne mogu zamisliti kako neko može ubiti tako divnu životinju. Nadam se da će uskoro snijeg. Tako je lijepo.

2. decembar

Noćas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepša razglednica. Izašli smo van, počistili stepenice i prilazni put, a onda se grudali (ja pobjedio).Kada je prošla grtalica (mašina za čišćenje snijega sa ulica koja snijeg sklanja sa strane -prim.prev.) morali smo ponovo očistiti kapiju. Koja divna Zemlja. Volim Kanadu.

12. decembar

Noćas opet snijeg. Opet prošla grtalica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.

19. decembar

Noćas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno, samo sam malo umoran od lopatanja. Opet ta jebena grtalica.

22. decembar

Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noć. Dobio žuljeve od lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza ćoška i samo čeka da ja očistim ispred kapije. Šupak!

25. decembar

Sretan jebeni i usrani Božić. Još " malo " govnastog snijega. Ako mi ikad padne šaka onaj peder što vozi grtalicu, ubiću Boga u njemu. Mater im jebem, što ne posipaju više soli po cesti pa da se prije otopi?!

27. decembar

Noćas opet snijeg. Ne izlazim već 3 dana osim što čistim snijeg kad god prođe grtalica. Ne mogu nigdje ići. Auto se zaglavio u brdu, snijega ispred kapije k'o šodera i hladno je. Kažu da će noćas pasti novih 30 cm tih govana.

28. decembar

Prognoza je bila loša. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi neće se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj šupak doš'o kod mene da traži lopatu. Rekao sam mu da sam već slomio 6 lopata čisteći ta govna sa vrata što ih je on nabac'o i za malo da sam mu je slomio o glavu.

4. januar

Najzad izašao iz kuće. Otišao do prodavnice kupiti nešto hrane i kada sam se vrać'o udario kolima u jelena. 3.000$ štete na kolima. Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima. Što ih lovci ne pobiše jesenas ...

3. maj

Odvez'o kola kod mehaničara. Nevjerovatno koliko su zahrđala od jebene soli što je posipaju svuda.

10. maj

Selim se na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan može živjeti u toj jebenoj Kanadi.

12. maj

Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kuću. Tako je velika, ima sav komfor, naravno i swimming pool (bazen). Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Već sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu.

20. maj

Ovdje su ljudi neverovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno zanimljivih životinja. Baš je fino toplo i ove sedmice sam se pregrijao od one hladne Kanade. Puno volim Floridu.

12. jun

Već smo mjesec dana tu, vrijeme je još uvijek toplo i jako vlažno. Dobro da u kući imamo klimu. Komšija mi je prič'o kako u jednom Restoranu u blizini služe dobrog aligatora. Kako mogu ljudi jesti te životinje koje su jedva opstale iz doba dinosaura. To ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najviše te volim, Florida!

30. jun

Od kad smo došli vrijeme se skoro nije mijenjalo. Uvjek toplo, a sad i po malo suviše vlažno. Ali klima uređaj u kući i u kolima radi odlično. Noću nam jedino smetaju komarci kojih u ovo doba ima puno. Upoznao sam još neke komšije. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.

18. jul

Nevjerovatna vrućina i skoro 100% vlage u zraku, za vikend idemo na obalu. Nadam se na lijep provod...

20. jul

Kak'a noć! Fata je u hotelu slučajno ostavila otvoren prozor.Za malo da me živog požderu ti komarci. Kada smo se trebali vratiti kući, neko nam je ukr'o kola! I tako ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smješka, imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi!

21. jul

Poslije vraćanja kući, opet taksi i na pos'o. Pa ja kao da radim samo za ove taksiste! U firmi šef mi je rekao da se ne smijem dovoljno, ali kako glupanu objasniti da nisam sklopio oka od onih komaraca a kamo li da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrućina!

30. jul

Vrućinski val je na maksimumu, a nama je u kući crkla klima. I još ovi komarci, jedino će me ujutro spasiti jedno kupanje u bazenu da preživim. Već kad sam se htio baciti u bazen, vidio sam u njemu aligatora od 3 metra!!Još mi je samo taj kurajber treb'o! Brzo zovem Policiju da upitam šta da uradim. Oni kažu neka ga pustim na miru, da će sam otići odakle je doš'o.Popizdiću!

31. jul

Već od ranog jutra nevjerovatna vrućina. Na poslu sam opet k'o prebijen. Šef, onaj pederčina, kaže da se uopšte ne smijem i da to nije dobro za naše mušterije. Jeb'o i njega i mušterije!

1. avgust

Kak'a vrućina! Već drugi dan bez klime, što znači i bez spavanja. Sve će izgorjeti, samo komarci će preživjeti. Sve je crno i sve je više vruće. Onaj mrgan od 3 metra k'o da se u mom bazenu ulogorio! Ispričam cijelu priču komšiji, a on se samo smije k'o i uvjek, pička li mu lijepa …………..!

2. avgust

Jedva dočekam, da mi dođu popraviti tu kurčevu klimu. A onaj niger umjesto klime, sredi mi kćerku. Policija kaže samo da treba biti pažljiv, a da nigera vjerovatno neće moći upratiti jer su i onako svi isti. Vrućina k'o da smo u paklu - jebem ti Floridu!

12. avgust

Ne mogu podnijeti tu vrućinu. Tu smo još uvijek kao u paklu, a od kad smo došli, vrjeme je vazdan isto. Šef me izbacio iz firme sa osmijehom na licu i rekao da su se mušterije pobunile jer se nisam dovoljno smijao. E, tako sam ost'o bez posla i idem u kafanu da se propijem. Svi se meni i mojoj priči samo smiju, a osobito onaj policajac koji me u'apsio pijanog i traži da mu platim 3.000 USD. Majku im jebem usranu, mrzim Floridu, prokleta bila!

13. avgust

Petak, 13! Bože kakva vrućina! Vraćam se kući iz ćuze bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi bježe sa osmijehom na licu, a usput mi kažu da dolazi Mitch.Koji Mitch, mislim se ja?!Ne'š ti tamo neke njihove face! Legnem u kuću, u kojoj još uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Od jednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuća nema više krova, još minut dva i nema više kuće. Vjetar sve pomeo! Nemam više ništa. Samo je onaj aligator ostao u bazenu. Što ga nisu poklopali u onom Restoranu....

Komšije se vraćaju i sa osmijehom na licu kažu da imam sreću da sam preživio uragan Mitch! Opet je vrućina k'o prije, a ja i bez svega toga mrzim Floridu i selim se odavde. Gdje,ovaj put neću da vam kažem ...

1. septembar

Naplatio pare od Osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada uostalom. Uvjeravam familiju da odemo u Disneyland. Poslije ćemo smisliti gdje ćemo i kako ćemo...

8. septembar

Potrošio pare od Osiguranja. Ne znam gdje ćemo, djeca bi već trebala u školu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Učimo ubrzano gramatiku, ja već uspješno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo č, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im ni jedna ne ide od ruke. Šta li će s nas biti?!

24. oktobar

Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan što bi prodao knjižicu i da ima ope' jedan u Opštini koji bi pogur'o za stan, ukoliko...
Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.

25. novembar

Papiri za stan u Sarajevu sređeni, sreći nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u školu. Svi pomažemo u obližnjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokušavamo shvatiti trenutnu političku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutrašnjih granica, nismo se valjda za to borili?!Kažu mi da malo puno naginjem na unitarističku polit'ku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu preživjeti lako političku realnost. Kažu mi isto tako da ne serem.

24. decembar

Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Božića, biće prazan avion. Tjeraju me da kupim Levisice, ne mogu me više gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nešto baterija, svijeća, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri čokolade, da obradujemo naše. Posljednja noć na jebenom Sjevernoameričkom kontinentu. Grom ga zgromio, i onog ko ga otkri, i ove šta na njemu žive.

25. decembar

Prvi dan Božića. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je dočepati se aviona. Nalijećem na Djeda Mraza u bermudama, šaljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vreću sa rižom i otpakovane vreće mlijeka u prahu ... kažu šupci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je već prevršilo mjeru. Psujem tečno. Oni se smiju. Budaletine.
Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponašam nakon što sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho:

" Potjeraj Miško! "

27. decembar

Amsterdam. Mmmm, osjećam miris Evrope. Zadržavaju nas u Policiji, kažu istekla nam oba pasoša, i crveni, i plavi.

" Ma, koji ste mi vi ..."

mislim se, ja - tamo se ja više ne vraćam. Fino im kažem:

" No Amerika, no, niks, kaput, finito..."

Prenoćili na Policiji. Uzelo nam tariguz i svijeće, kažu treba da prođe neko ispitivanje. Baš smo se sjebali. U Policiji upoznajemo puno našeg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijeće mogu sa nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjećuje.

31. decembar

Nakon dvije noći prespavane na Amsterdam-skom aerodromu, evo nas na putu za Beč. Svi smo se već međusobno posvađali.
Optužuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Velim im da ne seru i da ponavljaju gramatičko gradivo, već smo skoro kući. Slijećemo u Beč.Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac.Policija nas odvaja na poseban izlaz.

1. januar

Novu godinu dočekao u krugu familije, u posebno ukrašenoj ćeliji. Gledam novogodišnji koncert kroz rešetke. Djeci poklanjam čokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - " Gyvency for men ".Sviđa joj se. Miriše. Izgleda da će nas pustiti već za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdam-u. Već sam skoro zaboravio ona sranja što smo jeli u onoj šupačkoj Floridi.Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih riječi nakon našeg groznog Mc'Donald's-kog iskustva.

6. januar

Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvoženje opasnih materija, oduzimaju nam baterije.
Brzo nas oslobađaju iz Policije, izvinjavaju se. Da ne bi plaćali carinu, ostavljam lažni Rolex u Policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokažem da je korištena. Niko iz familije ne priča samnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku u pičvajz od Bosne.
Carinik se smješka, policajci se smješkaju, taksista se smije, ja mislim da nešto debelo nije u redu. Nisu me čak pitali ni za putovnicu, domovnicu, šahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kažu - kak' ste vi Bosanci bedasti!

7. januar

Oduzimaju nam avio-karte, spominju neki međudržavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz čarapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlučujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreća. Baš bi se obruk'o. Stižemo u zadnji čas na Kolodvor, banka još radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U čekaonici svi puše, postaje neizdrživo. Idem do klozeta da dođem sebi. Smrdi tol'ko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prod'o višak karata, biće gusto. Ja pristajem na 3 sjedišta za 4 karte, pod uslovom da prtljag držimo u krilu. Bolje išta nego ništa. Hajd', mislim se, nek' je živa glava.

8. januar

Ovo pišem poslije. Hladno je bilo da bi i pingvini u nesvijest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokušavam zaspati, ne mogu, muzički ukus šofera je gori od onog već lošeg predratnog. Neko povraća pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraća mi se, da bar hoće zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na 3 carine i 3 policije. Oduzimaju mi kožnu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukočen od zime toliko da me policajci skidaju. Kakva noć!

11. januar

Ovo pišem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreća, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki švercer pristaje da trampi paket argete za džepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji.
Nismo gladni. Ja sam ukočen, svaki me mišić boli. Sad svi imamo mjesta jer su policajci poskidali s autobusa neke huligane usput.

12. januar

Stanica u Sarajevu. Tuga me uvatila, sjetim se kako smo ovdje čekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o? Pa, neće Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi žena kaže da je vidjela neke drkadžije kako pretovaraju svijeće i nešto se domunđavaju oko naših sjedišta. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaže - dobro došli kući. Svi nam se zahvaljuju na stanici što smo ih zabavili. Svi puše. Malo mi je zlo. Nude me pićem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrčavam na čisti zrak.

13. januar

Pokušavam prvi put da uđem u " svoj " stan.

14. januar

Već nekoliko puta pokušavam da uđem u stan. Provodimo čitav dan u raznim Opštinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokušavamo iznuditi nalog za iseljenje " stanara. "

15. februar

Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u " našem " stanu. Pokušavam istjerati te nevaljalce. Više smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noć. Danas kod ovog, sutra kod onog.

20. februar

Donosim odluku. Idem u policiju na autobusnoj stanici. Prepoznaju me, kažu da nisu ušli u trag lopovima iz autobusa, još, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rješenje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput uvjerimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruže, i u združenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje ničega! Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, ništa. Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim štokove tako strašno da mi se usne lijepe za hladan metal.

28. februar

Baš je naš svijet dobar. Sa prvog sprata donose naše ćilime što su komšije čuvale šest godina. Neko na podvožnjaku naš'o naš televizor i otkupio od jednog švercera. Sa smeća donijeli naš bojler. Nađeno dosta naših slika, predratnih. I moja diploma, zgužvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Već po malo i djeca razgovaraju sa mnom.
Fata je rekla da će mi dati one stvari čim ponovo nabavimo krevet.

1. mart

Danas sam već počeo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole još od onog autobusa, imam puno unošenja, radim s robom. Fata počela da sije kod jedne fine žene. I ona je kaže, bila izbjeglica, u Sarajevu trebalo joj je dosta da dođe na svoje, ali, kaže, ako radimo vrijedno, imaćemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne časove djeci. Oni nisu još u školi do septembra. Sada su nam dali dobru šansu da polažu ove razrede što su završili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje ništa ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja još imam problema sa politikom. Sreća, televizor nam se često kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja očekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozačkom dozvolom mogu dobit' fini pos'o za neku međunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dođem svi puše. Puše pravo. Na to se nikako ne mogu navići, k'o da nisam čitav život živio ovdje.

2. mart

Pitate se gdje ćemo sad? Nećemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraća. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde više ni puškom otjerati. Dobro nam je - u pičku materinu! Di će raja bez belaja?!

Tekst obradila: Ivana Durga