Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
572
OD 14.01.2018.PUTA
za Iridu - san
Sjećam se sna u sekvencama.... Prvi dio...ja i još nekoliko osoba, čistimo neke izloge...svatko ima određeni dio. Brišem staklo od prašine nekih ormarića...brojim koliko je još mojih ormarića za odraditi. Sve je nekako u sivoj boji. Drugi dio...na nekom štandu smo. Jedna prijateljica mi kaže ajmo na kavu i shvatim da je na dijeti na kojoj ne jede ništa. Pokušavam joj objasniti da to što radi ne valja. I da joj dijeta upće ne treba. Brinem se za nju. Trećim dio...izlazim iz neke barke i noge su mi prekrivene nekim plikovima. Kao bradavicama bijelim. Ispupčenja na koži kao od uboda insekta. Čudim se. Dignem pogled i vidim da su mi i ruke prekrivene istim. Tražim si mamu. Da ju pitam šta mi se to događa. Ali nema je. Četvrti dio...hodam pustom cestom, samo lampioni svijetle. Neki novi dionekog grada. Svijetlost lampiona je lijepa i meka. Hodam i u suprotnom smjeru dolazi čovjek, prolazi pored mene i ja mu pokazujem kartu, igraču kartu broj 6, mislim. Kao da mu predajem viualno štafetu, pokazujući tu kartu, da ide tamo od kud sam ja krenula. No u djeliću sekunde u njegovim očima vidim pohlepu. Shvatim da imam samo ogrtač na sebi, da sam ispod gola. Pravim se kao da nije ništa, stisnem ogrtač rukama i produžim dalje. No, on se okreće i ide za mnom. Strah me. Ubrzajem korak. Mozak mi radi sto na sat. I on ubrzaje korak. Počnem trčati. A i on. Trčim snažno i vidim jednu kuću sa moje lijeve strane i jednog čovjeka na terasi...zovem ga u pomoć...trčim prema njemu. Osjećam kako se onaj približava a ovaj na terasi ne mari mnogo. Preskačem ogradu i skačem njemu na terasu, misleći da sam se spasila. No i u njegovim očima vidim istu zlobu. Tu me stegne u grlu i budim se ubrzanog daha....
bglavac
edin.kecanovic
