PROČITANO

653

PUTA

OD 14.01.2018.

San

Draga Irida , pomagaj :) San je u etapama .Igralište i dvije hrpe djece . S prijateljima se nalazim usred sukoba . Slučajno smo tamo . Prije sukoba srednjoškolski profesor viče na nas jer pušimo na javnom mjestu (koje nije srednja škola , već je kompleks zgrada) . Nakon toga jedna se grupa roma sukobljava s nekim ljudima i započinju se gađati orasima koji su u snu petarde . Bježim s dvije prijateljice , sudaram se s romima koji mi prijete . Uspijevamo pobjeći u staru bolnicu . Zgrada je derutna i u njoj su samo ljudi iznad 80 godina . Nevoljko se skrivamo u sobu iza zadnjih vrata . Ja želim dalje , ali iz nekog razloga , slušam prijateljice . Ulazimo u tri sobe , prolazim kraj neke žene kojoj namještam kolica kako bih mogla proći …Skrivamo se u tinejđerskoj sobi . Ne znam čija je , cijelo vrijeme gledam crni telefon koji cijelo vrijeme pišti i izgovara poruke na engleskom . Iz nekog razloga ga ne upotrebljavam , već čekam . I ja i moje dvije prijateljice . Ja nekako znam da će nas muškarci koji nas traže , nakraju naći i nervozna sam . Nakraju nas nalaze . U tom istom trenu dolazi zajednički prijatelj koji nas dolazi spasiti . Pucaju mu u koljeno i iz nekog razloga odlaze . Ja sam sigurna da se neće vratiti ali i dalje čekam . U snu nekako znam da sam trebala biti mrtva . Prijateljica nema , jer su nestale . Ne znam gdje su . Telefon i dalje pišti … u nekom trenu me sekretarica s telefona na engleskom pita da li želim pobrisati višak snimljenih stvari . Na tom telefonu se vidi snimljen napad na nas od maloprije . Naposljetku se napadači vraćaju . Ja se pravim mrtva i žmirim , ali ih vidim . Moj prijatelj je još živ iako mu je propucano koljeno . Jedan od četvorice muškaraca , nešto stariji želi me silovati …Osjećam se odvratno i krivim se jer nisam pobjegla . Zapravo sam očekivala da se prijatelj spasi . I sebe i nas . Te da doveze pomoć . U glavi smišljam gdje sam mogla pobjeći … U djelu sna prije sam u kinu . Gledamo film i osvajamo neke nagrade iz časopisa kao što je OK! (?!) ili nešto slično . Cijelo društvo je tamo , svi ljudi koji mi puno znače . Tamo je i dečko s kojim sam nekad bila i osjećam se napeto zbog toga … mislim da je s nekom curom . Cijelo vrijeme me gleda , pita za mene i smije mi se . Nakraju mu prilazim , ljubim ga u obraz te mu na uho govorim da nikada više neće biti ništa između nas . Kino je koncipirano ko velika predavaona s crvenim sjedalima . Oni su obučeni u havajske košulje veselih boja s aplikacijama velikih cvijetova , kao i oni koji me kasnije napadaju . Sve u svemu - grozan san . Žensko sam , 23 su mi godine . Apsolvent sam i radim . Ne smatram da sam u naročito stresnom periodu , iako ovakve snove sanjam upravo tad ...uglavnom , molim vas pomoć :) jer ni približno ne razumijem što mi podsvijest pokušava reći , a posljednje vrijeme sanjam li ga - sanjam :)

BRZI CHAT