Joga je nemoguća bez ezoteričnih i religijskih konotacija

Rekao bih da je ovo djelomično točno, odnosno uvelike ovisi o našoj definiciji religijskog i ezoteričnog kao i o specifičnoj praksi joge, odnosno stavovima i pristupima skupine koja ju prakticira.

Prvi problem je definirati jogu. Za neke je moguče raditi samo i isključivo fizički dio vježbi, a da i dalje bude smatrano i nazivano jogom. Za druge je to nemoguće bez uključivanja barem nekih dodatnih i specifičnih elemenata. Ja sam osobno među ovima drugima, no mišljenja se razlikuju kako sa zagovorničke tako i sa protivničke strane pa ne možemo govoriti o konsenzusu i jednoznačnim definicijama.

Drugi problem je definirati ezoterično. Recimo, smatramo li vježbe disanja fizičkim ili ezoteričnim? Smatramo li da ima neke suptilne i duhovne konotacije ili samo fiziološke? Opet i jednog i drugog mišljenja ima u oba tabora. Ako i odbacimo mogućnost da čista fizička gimnastika bude označena kao joga ja bih svakako jogom nazvao ono što obuhvaća sjedinjenu praksu fizičkog pokreta, svjesno usmjerenoga disanja i svjesno usmjerene pažnje. Je li to onda još uvijek moguće raditi kao ne-ezoteričnu psihofizičku praksu ili je već u kategoriji vrlo nejasno definirane ezoterije? Opet prvenstveno stvar subjektivne interpretacije kojoj ne možemo tražiti dovoljno provjerive i čvrste temelje da bi došli do konačnog zaključka.

Osobno smatram da je moguće i da se može nazvati jogom način njenog vježbanja koji je reduciran na psihofizičku praksu bez nužnosti ezoteričnih konotacija, no kako se djelom radi o procjeni ovisnoj o našim definicijama i interpretacijama pojmova joge i ezoterije rekao bih da ne možemo doći do konačnog, jasnog i neoborivog zaključka.

 ( izvornik: http://www.vih.hr/stvarne-lazne-kontroverze-joge/ )