sebičnost je stil ili način života u kojem se čovjekovi vlastiti kao interesi stavljaju iznad interesa drugih...a svaki stil i način je ustvari dresura. pa se može reći da izdresiran čovjek vođen svojom sebičnošću prtlja nešto iz dana u dan u borbi za nekakvo preživljavanje dana i godina.

drži se toga kao pijan plota. i ne sluša nikog i ništa a ponajmanje sebe. sve zbog sebičnosti i dresure. ne sluša ali prihvaća. bez pameti i mozga. prihvaća sve moguće informacije u nadi da neprihvaćanjem propušta. gomila na gomilu. što dokazuje da nije stigao u razvoju dalje od mrava.

onog mrava koji taba utabanim putevima i navlači u svoju rupu. kakva intuicija i kakvo razmišljanje. sve je to odavno nagrizla mravlja kiselina. iz ptičje perspektive se sasvim lijepo vidi mravinjak. i nijedan zalutali mrav.

sada se sasvim lijepo iskristalizirao logičan zaključak. a zaključak je da je ptica razvijenije biće od mrava. ako ništa više, sasvim ga prirodno kljuca.

gdje je tu čovjek, dokle je stigao i kamo ide... i u što se uklapa netko tko nije u stanju sagledati ništa ni od gore a ni od dole a da ne zamuti stvar....

slijedom ovakvih nelogičnih razmišljanja rodila se ideja o sveprihvaćanju. i nekljucanju. rodila se onog trenutka kada se uvidjelo da je privođenje zdravoj pameti na ovom stupnju njegova razvoja, za čovjeka nemoguća stvar.

a onda je krenulo. ono što još uvijek traje... i stiglo se do toga da se sasvim prirodno, slijedeći postojeće stanje i jedino postojeću logiku, pretvorilo čovjeka u ono što on je... u mrava. a svijet u mravinjak.

od tog dana postoje ljudi-ptice i ljudi-mravi....

objasniti čovjeku mravu da je moguće da postane čovjek ptica, sasvim je nemoguća stvar. u samom začetku svaki takav eventualni pokušaj, nagrize u potpunosti... mravlja kiselina...