1.      «Svijest o vlastitoj sposobnosti kreacije» - na prvom je mjestu. Bez nje nema i niti može biti bilo kojeg narednog koraka. Čak za slučaj, da molitelj spada u onu nadasve rijetku grupu iskrenih vjernika koji sve svoje životne korake podastire pod utjecaj najviše kreativne sile, potreba za vlastitom osobnom akcijom i odgovornošću, se ne isključuje.

2.      «Svjesnost o događanjima» - također je već objašnjena kao «svijest u procesu». Dok svijest sama po sebi predstavlja «kreativnu točku», pa time postaje oznakom «stanja», to čin uključivanja svjesnosti uvijek znači događanje i izvjesnost nastanka promjene.

Imajući u vidu da je frekvencijski obrazac svjesnosti znatno viši od misaonog obrasca, svako «lutanje misli» bez njihovog fokusiranja u svjesnosti, malog je efekta.

Takav «nedostatak svjesnosti» i njenog kontakta s «istinom viših stanja» usporava (ili potpuno prekida) započete interakcijske procese s višim D/D razinama. Prekid na vezama s jedinstvenim informacijskim okruženjem, sa svoje strane, ima za posljedicu neravnotežu osobnog polja i konačnu posljedicu bolest.

Taj ciklus je moguće zaustaviti koristeći osnovnu tehnologiju «slaganja ulaznih inputa» u funkciji pamćenja. Kako se za funkciju pamćenja koriste iskustveni dijelovi obrazaca pamćenja, to je svjesno djelovanje usmjereno k njihovoj promjeni, mijenja strukturu i stanje cijelog osobnog polja.

Ovo se pravilo u praksi može koristiti kroz brojne oblike mentalnih afirmacija, pa do korištenja svjesnosti u svrhe promjene stanja kroz izbjegavanje vremenskih odrednica prošlosti i budućnosti.

Za prvi primjer dobra je afirmacija tipa: «Sada svjesnom mišlju uništavam svaki pogrešan i inherentan obrazac moga uma. Njegovi dijelovi će se koristiti za gradnju obrazaca mog zdravlja, ljubavi i potpunog očitovanja».

U drugom primjeru, svjesnost, iz poznatih razloga, znači biti i živjeti sada. Početne formulacije želja, tipa: «imao sam» ili «želim imati - biti - ozdraviti…», zarobljeni su u svojim mentalnim izrazima prošlog i budućeg.

Biti sada, u sebi uključuje traženo ponavljanje afirmacija tipa: «imam - jesam - zdrav sam…», ali i njima odgovarajuća ponašanja, od vizualizacija do fizičkih aktivnosti.

U tom kontekstu svjesnost istovremeno znači «trenirati uočavanje prigoda i mogućnosti». Ako su vanjske, tada će se definirati po narednoj «ugrabiti priliku», a ako su unutarnje, tada će se očitovati kroz «unutarnje vodstvo» i intuiciju, čije objašnjenje slijedi.

3.      «Ljubav» - se s energetskog aspekta uobičajeno smatra «najvišim oblikom koherencije u Univerzumu». S osnova te frekvencijske razine ona je izjednačena s božanskim stanjima, ali i najvišom fazom kreativnog utjecaja.

Na jednaki se način može primijeniti kada se radi o neophodnosti iskrenog prihvaćanja samoga sebe sa svim manama ili vrlinama, bez nepotrebnih samooptuživanja.

Dosezanjem razine razumijevanja sebe kao konglomerata «pozitivnih» i «negativnih» osobina, otvara se mogućnost isto to činiti i s drugima. Ona je istovremeno i dijelom funkcije uzimanja i davanja prava (o kojoj je bilo riječi), jer u sebi uključuje jednakost kriterija u samoodnosnim i u odnosnim procesima.

U kontekstu «rada na situaciji» i realizaciji želja, posebno se izražava u odnosima «dati» i «primiti». Jedina razlika u odnosu na ranije objašnjenje, kada je davanje bilo preduvjetom «oslobađanja prostora» za primanje novoga, odnosi se na promjenu njegove osnovne funkcije. U njoj je davanje (kao visoko koherentni obrazac) postalo i izrazom ljubavi u njenoj ulozi «bijelog procesnog pigmenta».

Na ovaj se način ne podržava uobičajeno načelo «protiv», već se insistira na što je moguće većem uspostavljanju odnosa «za». S tom funkcijom izjednačeno je i biblijsko «voli drugog, kao sebe samog», ali i prestanak svake «borbe protiv bolesti».

Pritom se termin «prestanka» ne smije razumijevati doslovno. Obzirom je stanje bolesti «posljedica» narušene ravnoteže u polju, jedini mogući put za izlaz iz postignutog stanja, promjena dotadašnjih «ulaznih inputa», koji su je i uzrokovali. I to, bez obzira jesu li oni pristigli iz područja «mentala», ili s fizičke razine hranjenja.

Zbog ekstremne složenosti ovakvog postupka i posebne tematike, koja zahtjeva mnogo više teksta, posebno se - kao na tipsko - ukazuje samo na područje tumorskih stanja. U njemu većina direktna akcija (kemoterapija, zračenje i ostalo) usmjerenih na uklanjanje tumorskih stanica ima tek privremeni, a nikako funkcijski karakter. Zbog akcije na samo «jednoj strani interakcijske vage» uspostavljeni proces se u pravilu kasnije razmaše još većim obujmom.

Naime, dati nalog «protiv jedinstvenosti vlastitog polja» (zaboravljajući da je svaki tumor njegov strukturno-funkcijski dio), znači izdati kontradiktornu naredbu unutar jedinstvenog informacijskog sustava.

Koliko god se moglo činiti paradoksalnim, mnogo se puta efikasnijim znaju pokazati maločas spomenuti obrasci ljubavi u njihovoj visoko-frekventnoj pojavi, upućeni direktnim mentalnim porukama vlastitom tumorskom tkivu, umjesto uobičajenih naloga uništavanja i straha. 

Ako se uz njih, kao «hranljiva podloga» uključi naredni postupak otvaranja i prihvaćanja, pozitivni efekti znaju biti brži i značajniji.

nastavlja se...