najprije kao jako zavoliš. i to osobu koju sasvim površno poznaješ. krivo procijeniš. pa ipak ne daš se, svima laješ uokolo kako je to, to. kako imaš senzore da osjetiš tuđu dušu. k vragu, valjda ti znaš najbolje što tvojoj duši treba?! kako se ovaj put nećeš zajebati kao toliko puta do sada jer sad je tu iskustvo i naprosto znaš. odmah kao sumanut i van svake pameti, izjaviš ljubav. najprije potajno, ali kasnije javno i glasno. voliš voljeti javno i glasno. voliš da svi znaju kako voliš. tražiš i od suprotne(voljene) strane isto, ni manje ni više, kao da je u pitanju kupoprodajni ugovor, ja tebi ti meni.

po mogućnosti staviš svoju ljubav na pijedestal. staviš  je kao pticu pjevicu u krletku od zlata očekujući kako će pjesme koje teku iz njenog grla ići samo u tvom pravcu. jer i tvoje teku, podsjećaš stalno na ono, ja tebi ti meni. u početku idu. teku. kasnije ni ne primijetiš kad zvuci s druge strane počnu izostajati, i na kraju se kao začudiš kako ih više ne čuješ. zašto ih ne čuješ? pozivaš na odgovornost!

najgore u svemu nije kraj. i nije poraz. svi smo jednom i voljeli i bili ostavljeni, već to što ne znaš podnijeti kraj. pošteno priznati poraz. što ne znaš ustuknuti. što ne znaš ušutjeti. što ne znaš ostati čovjek već se pretvaraš u đubre! što ne znaš reći da si pogriješio. da su ti procijene bile nikakve i da od ljubavi kojoj si temelje zidao u oblacima, ne znaš dostojanstveno odustati.

ne zaustavlješ se na tome. osveta je slatka. kad tebe boli neka boli i drugu stranu. ne znaš koliko će to trajti, ali trenutno ti adrenalin jebeno skače čim joj i samo ime vidiš, čim joj začuješ glas u kojem si nekada uživao, a sad ti se navodno gadi?

pojavu njenih virtualnih riječi, kojim si se do jučer divio, ne zoveš više slatkim, opojnima, mudrima, posebnima, drugačijima od svega viđenog do tada. ne zoveš joj više ime tapajući ga. ne. nazivaš je u sebi pogrdnim imenima, a javno težiš da je oblatiš. kažeš joj da sve što radi najobičnije je mlaćenje prazne slame. i pri tome, zamisli samo, ne primijećuješ i svu svoju, koju već danima mlatiš. nakupilo se toga. mogla bi njome cijeli sjenik napuniti. i sve zapaliti. bolje, nego da se dogoditi, ako već i nije, ono što sam naslov sugerira...