Nedavno sam pročitao na jednome letku: »Potjerajte poli­tičare u pustinju!

Doveli su nas na rub atomskog rata, koji može uništiti svijet.

Ljudi koji oružjem žele iznuditi mir, djelom dokazuju svoje moralno shvaćanje.«

Tu se, dakako, javlja pitanje: jesu li političari doista odgovorni za političku situaciju u svijetu?

Ja mislim da ne.

Prema duhovnim zakonima svaki na­rod ima vodstvo koje zaslužuje.

Kako vodeća struktura može dovesti do mira, ako je većina naroda agresivna?

Mir je nešto što ne možemo stvoriti.

Mir je nešto što - ako ga dopustimo -jednostavno postoji. Mir je funkcija ljubavi, a ljubav je onaj duh kojega mi ljudi zovemo Bogom.

Mir je trag Božjega stopala.

Slijedimo li taj trag, u nama se ostvaruju ljubav, sklad, Bog, to jest: postaje nam moguće doći do cilja kojemu stremi evolucija.

Po mislima se razlikujemo od biljaka i životinja, po mislima smo ljudi.

Izvor mira u čovječanstvu jesu misli o solidarnosti i savezu među ljudima i o ljubavi koja je spremna na žrtvu.

One ništa ne traže, žele samo davati.

A to je davanje izvor mira!

U onoj će se mjeri u kojoj ostvarujemo ljubav u svome životu, bilo to mislima, riječima ili djelima, ostvariti i mir, koji je viši od svakoga razuma.

Promotrite sebe i svjetsku situaciju: svi traže, svi hoće ovo ili ono, ako treba i silom oružja.

To htijenje za posjedo­vanjem, kao uopće svako htijenje, vodi samo u nemir.

Mi ljudi moramo naučiti i naučit ćemo kako se živi u miru jer je oružje koje smo uperili na druge, u stvari upereno protiv nas samih.

Mislite na mir, govorite o miru, dajte mir.

Riječi u koji­ma dolazi do izražaja nesebični duh ljubavi, mira, same su po sebi moć u vašoj svijesti, preko koje se ostvaruje stvaralačka Božja svemoć.

To su kreativne neiscrpne Božje sile o kojima Biblija kaže: »One su duh, čista ljubav, otjelovile su se u osobi Isusa Krista.«

Mir je suglasje između davanja i uzimanja i suglasje na području mišljenja, govorenja i djelovanja. Mir je plod duše koja u sebi miruje.

  Nastavlja se…

 Erhard F. Freitag.