Osho

 

Savršeni put

 

 

Prvi meditacijski kamp u Rajasthanu, Indija

 

 

Skupina Ljudi okupila se na zaklonjenom odmaralištu u brdima Rajasthana u Indiji. Samo neki, ako i oni, mogu pojmiti da sudjeluju u događaju koji će postati prvo sjeme revolucionarnog pokušaja u cvjetanju ljudske svjesnosti – one koja će s vremenom promijeniti živote stotinu tisuća ljudi po cijelom svijetu. Čovjek oko kojega su ovi ljudi okupljeni poznat je kao Osho.

 

„Želim da vi svjedočite o radosti koju iskušavam kao rezultat mojega buđenja“ kaže Osho. „I tako sam odlučio pozvati vas…Oprostite ako moj zov uznemiruje vaš san i raspršuje magle vaših snova.“

 

Poziv, kako je izražen ovdje je nježan – kao da je upućen nekome na rubu budnosti. Onima kojima je poznat njegov kasniji rad, to može

izgledati kao jaki kontrast – i tehnike meditacije koje predlaže i način na koji govori izgledaju kao šapat uspoređeni s alarmnim zvonima koja je kasnije upotrijebio da prekine drijemež čak i onih u komi.

 

No još je značajnija prisutnost iste bezvremenske vizije koju nas Osho poziva da dijelimo s njim.

 

„Meditacija je stanje bez misli“ kaže Osho. „kada nema razmišljanja, tada upoznajemo onoga kojega skrivaju misli. Kada nema oblaka plavo nebo otvara se pogledu.“

 

 

 

Dobrodošlica

 

Vidim čovjeka obavijenog gustom tamom. On je postao kao kuća čija je lampa ugašena u tamnoj noći. Nešto je u njemu ugašeno. Ali lampa koja je ugašena može se upaliti.

Isto tako vidim da je čovjek izgubio sve usmjerenje. On je postao kao barka se izgubila na dubokom moru. Zaboravio je kamo želi poći i što želi biti. Ali sjećanje onoga što je zaboravio može se u njemu ponovno probuditi. Iako je tama nema razloga za očajavanje. Što je dublja tama, bliža je zora. Na otvorenom moru vidim duhovnu obnovu cijelog svijeta. Novi će čovjek biti rođen i mi smo u agoniji njegovog rađanja. Ali ta regeneracija treba suradnju svih nas. Dogoditi će se kroz nas i samo kroz nas. Ne možemo si dopustiti da budemo samo promatrači. Moramo se pripremiti za ovo ponovno rođenje u nama samima.

 

Dolazak tog novog dana, tog svitanja, dogoditi će se samo ako sebe ispunimo svjetlom. O nama ovisi da tu mogućnost pretvorimo u stvarnost. Mi smo svi opeke zdanja sutrašnjice i zrake svjetlosti koje će roditi sunce budućnosti. Mi smo stvoritelji a ne samo gledatelji. Međutim potrebna nije samo za stvaranjem budućnosti, ona je za stvaranjem sam sadašnjosti, za stvaranjem nas samih. Stvarajući sebe čovjek stvara čovječanstvo. Pojedinac je dio društva pa se i evolucija i revolucija dešavaju kroz njega. Vi ste taj dio.

Zato želim pozvati vas. Želim probuditi vas iz drijemeža. Zar ne vidite da su vaši životi postali čisto besmisleni i  beskorisni, do kraja dosadni?

Život je izgubio svaki smisao, svaki cilj. Bez svjetla u čovjekovom srcu ne može biti ikakvog smisla u njegovom životu. Ne može biti ikakve radosti u njegovom životu kada nema svjetla u njegovom unutrašnjem biću. Činjenica da se danas osjećamo suvišni i preopterećeni nije zato što je sam život beskoristan. Život je beskonačno ispunjenje.

Ali mi smo zaboravili stazu koja vodi do tog mjesta, do tog ispunjenja. Mi samo egzistiramo i ništa nemamo sa životom. To nije življenje, to je samo čekanje na smrt. I kako može čekanje na smrt biti išta nego dosadno. Kako može biti radost?

 

 

Došao sam da vam kažem ovo: postoji način da se probudite iz ovog lošeg  sna za koji mislite da je život. Staza je uvijek postojala. Staza koja vodi iz tame u svjetlo je vječna. Ona je sigurno tamo, no mi smo okrenuli svoja lica od nje. Želim da prema njoj okrenete lica.

 

Ova staza je dharma, religija. Ona je način raspirivanja svjetla u čovjeku; ona usmjerava čovjekovu barku koju nosu struja. Mahavira je rekao za one koje nosi brza struja svijeta, sa svojom starošću i svojom smrti, da je religija jedini sigurni otok, cilj i pribježište.

Jeste li žedni svjetla koje ispunjava život radošću? Želite li dostići istinu koja daje čovjeku besmrtnost? Ako je tako, ja vas pozivam. Prihvatite moj poziv – na radost, na svjetlo, na besmrtnost. To je samo otvaranja očiju. I tada će nastati novi svijet svjetla. Ne morate učiniti ništa drugo već samo otvoriti oči. Samo se morate probuditi i gledati.

 

Ništa u čovjeku nije stvarno ugašeno niti je on izgubio usmjerenje, ali ako su mu oči zatvorene tama se širi svuda unaokolo i gubi se svako usmjerenje. No zatvarajući oči čovjek gubi sve; otvarajući ih postaje kraljem.