Via delgli Orti di san Giorgio leži u ruševnoj četvrti Sirakuze na Siciliji, nedalekood luke.

 

 Prije poljska staza nego ulica, oskudno zelenilo, sivi zidovi.

U kućici broj 11 žive Angelo i Antonima Iannuso s Angelovom majkom, bratom i sestrom.

Soba tog para malena je i jednostavna: krevet, ormar, stol, nekoliko stolica, posuda za pranje.

 Na zidovima vise sličice. "Majka Božja bezgrešnog srca", šareni lakirani gipsani reljef, vjenčani je dar, obješen prema tradiciji.

Antonina nije osobito religiozna, a Angelo više očekuje od sindikata nego od Boga.

Kao i svakog drugog dana, taj je zemljoradnik i u subotu 29. kolovoza 1953. u osvit zore izišao iz kuće.

Nerado i zabrinut: pola je noći Antonina imala grčeve i mučninu, oko tri sata ujutro izgubila je vid.

Dvadesetogodišnjakinja je trudnai ne osjeća se dobro, ali Iannuso si ne može priuštiti izostajanje s posla.

OPko 8.30 ženi se tijekom novog vala grčeva vrati vid.

Tad pogleda Madonu - i ustuknu. Učinilo jojn se da iz reljefa izlazi tekućina.

Zbunjena Antonina pozvala je šogoricu, koja se približila Marijinoj slicii utvrdila: iz očiju reljefa teku suze.

Gospina figura plače.

Kad se Angelo Iannuso navečer vrati kući, uzbuđena masa ljudi već je zakrčila njegovu kuću

Tiskali su se pred kućom, u stanu.

Policajci su Iannusu prokrčili put do sobe. Tada je i on svjedočio čudu.

Sljedečih dana vidjele su ga tisuće ljudi; fotografirali su, hvatali suze komadićima vate.

Obitelj je privremeno objesila reljef na kućna vrata kako bi preživjela navalu.

Tek 1. rujna u 11 sati Madona je presušila.

Tada su počele Antoninine poteškoće.

Dana 5. rujna u 18.30 molitve pred reljefom izliječile su trogodišnjeg Enza Moncada od dječje paralize, dva dana poslije vata natopljena suzama oslobodila je hodočasnicu Annu Gauidiosu Vassalos problema s maternicom.

Vjernici iz cijele Italije krenuli su na hodočašće u Sirakuzu.

 Danas je reljef Madone smješten u svetištu. I od tada se svake godine, na datum kada je pustila suze, hodočasti u Sirakuzu.

 

nastavlja se...