Kalendar događanja

Član Ljubica

Upisao:

Ljubica

OBJAVLJENO:

PROČITANO

277

PUTA

OD 14.01.2018.

Smrt tradicija i Ja

Smrt tradicija i Ja
.....Prihvatila sam Iridin poticaj .... iako o sebi pišem više nego o smrti i tradiciji.......

 

Ovo je osobno iskustvo sa obrisima tradicije.

Od malena smrt me fascinirala. Nikada me nije plašila. Žalost i tugovanje sa pojmom smrti imale su svoju poveznicu.

Bilo mi je pet godina kad mi je umro ujak kojeg sam obožavala. Nisam plakala,znala sam da je umro i da će ga pokopati. U mom mjestu tada još nije bilo mrtvačnice,umrli su ostajali u kući do pogreba. Ušla sam u sobu gdje je on ležao. Bez straha sam dugo gledala u njega. Kakve su me misli salijetale ne sjećam se. Znam da je došla baka i izjurila me van. Pitala sam se zašto, zašto me ne pusti da ostanem kraj ujaka kojeg sam tako voljela? Pokopat će ga i više ga nikad neću vidjeti. Bila sam ljuta na baku.

Sa šest godina prabaka je bila na umoru. Željela sam prisustvovati tom „odlasku“. Normalno opet su me izjurili iz sobe. Zašto me smrt toliko privlačila? Dali sam morala očvrsnuti i prema smrti se ponašati drugačije od naučenog, od tradicije.? Možda, ne znam.

 

Otpratila sam sve svoje bližnje. Pogreb je uvijek bio u skladu katoličkog naukovanja i želja mojih roditelje i njihovih roditelja. Uvijek sam bila protiv pretjerivanja bez obzira o čemu se radi, pa tako i tome. Bila sam svjesna da pogrebna društva u tim trenucima „love“ ožalošćene ljude svakakvim nepotrebnim dodacima vezanim uz taj čin. Ljudi nemoćni ili pristanu ili odbiju ovisi o financijama ,iako znam da ima mnogo onih koji i razmišljaju. Postupala sam dostojanstveno, u skladu sa željama pokojnika. Nikad nisam razmišljala o nekom drugom načinu sahrane. Znala sam da to čeka svakoga od nas. Tradicija je duboko u nama, promijeniti ju treba željeti i treba snage i razumijevanja za takvo što.

Ne samo da sam odbacila tradicije vezane uz pogreb, već sam promijenila  i  svoja razmišljanja.

Kako?

U košmaru, nevjerici i boli nakon smrti sina mi najbliži morali smo organizirati pogreb. Uz svu pruženu pomoć i podršku rodbine i prijatelja takvo što nisam -nismo željeli prepustiti nikome. Kad je krenuo razgovor snaha je izjavila sinovu želju za koju ni njezini, ni mi nismo znali. Ne želi kršćanski pogreb sa svećenikom, i želi biti kremiran. Svi smo ušutjeli. Boris je prekinuo šutnju: I sad mu njegovu želju ne bi poštivali!

 

Tajac se nastavio. Tih bolan kao i situacija u kojoj smo se svi našli njegovom smrču. Svi su šutjeli, nitko očito nije znao što sada. Sada znam svi smo bili zatečeni zbog njegove želje i tradicije. Konačno sam progovorila: Neka bude tako kako je on želio. Tako je i bilo. Boris je složio prekrasan govor. Kao njegov brat,osoba koja ga pozna i sa svojim smislom za pisanje najbolje je to mogao. Niti jedan svećenik ne bi mogao održati svoj govor kao što je bio taj Borisov, jer on mu je brat koji ga je poznavao bolje od ikoga. A tko je želio moliti molio je u tišini, kao što sam i ja molila.  

Ako ste ikad prisustvovali kremiranju sigurno ćete se složiti koliko je dostojanstveno. Jedino što nije bilo svećenika. Ali zato je bilo prigovaranja, ogovaranja i svakojakih primjedbi. Osobno su mi se obraćali sa pitanjima. Pa ti si kršćanka, gdje je svećenik.

E ljudi moji, pitala sam se, a sada pitam i vas.Ti koji su mi postavljali takva pitanja u mojoj najvećoj tuzi, zbog koga su došli na sahranu?

Zbog moga sina? Ili zbog svećenika, reda radi i radoznalosti?

Zamjerke su upućene meni jer sam prekinula tradiciju. Iako je moja snaha imala glavnu riječ znam da bi se priklonila mome mišljenju da sam donijela drugačiju odluku.Recite mi kako bi vi postupili? Po tradiciji ili želji svog djeteta?

Ja sam na neki način tradicionalista. Možda bolje reći tradicionalista iz koristi i osobne želje. Iz toga izvučem ono što meni odgovara. Rođena sam kao kršćanka,ali ne pohađam crkvu. U Boga vjerujem. Da ću jednom iz svoje „birane“ tradicije izbaciti svećenika nisam nikad o tome razmišljala. Ne žalim zbog toga jer sam postupila po srcu. Dapače i za sebe ću zatražiti tako. Bez obzira na primjedbe okoline.

 

Smrt je neizbježna,sve nas strpljivo čeka. Jedina stvar koje ću se pridržavati želja je pokojnika,bez obzira na tradicije i ljude. Znam mnoge ljude koji se bune protiv mnogih tradicionalnih situacija i stvari. Bune se, a nikad ništa ne učine da bi to promijenili. Moja poruka njima: Ili to promijenite ili se držite običaja, ne gunđajte, ne prigovarajte. Ali znam da je to za sada nemoguće, možda, jednom, a možda nikad.

 

Kao što sam navela u jednom komentaru, neću reći smrt, već Anđeo smrti prati nas kroz naš život. Jednom kad dođe vrijeme pružit će nam ruku i reći: Dođi dušo idemo kući. Zato nemojte se bojati, a što se tiče tradicija postupite po svome srcu, a ne po zakonima tradicije.

 

 

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 10.02.2012. 14:21h

    Član saraMerlin10

    Ljubice,

    ma koliko pošovali tradiciju, dobro je ponekad misliti i na želje onoga koji nas je napustio.

    U mojoj bližoj i široj obitelji nije bilo smrti do moje 30-te godine, a onda su nekako zaredali. I svi su ispraćeno prema običaju.

    Smrt moga sina me zatekla, nije bilo njegovih posebnih želja jer nije ni sam mislio o mogućnosti da je tako bolestan i da je na odlasku.

    Ali znajući da ne bi želio scene, histerično vrištanje a ni sama to ne volim, ispratili smo ga dostojanstveno bez nepotrebnih izlijeva boli. To sam nekako potisnula i ostavila za "kasnije" koje traje više od pet godina. I kada plačem, plačem kada sam sama.

    A ispraćaj je bio uistinu dostojanstven, ispratile su ga lijepe riječi svećenika na sahrani i misi, koji ga je osobno poznavao, ispratili su ga plotuni dečki sa kojima je radio, i na kraju ispratio ga je bijeli golub koji je nadletio povorku.

    U boli je puno ljudi oko nas ali smo u toj boli sami.

    Ostaje samo sjećanje, lijepe uspomene i česti susreti u snu.


  • 10.02.2012. 14:36h

    Član ljubicaMerlin3

    Saro hvala!

    Razumijem te kao i ti mene, to si mi puno puta tu na portalu dokazala.

    Što da velim, ne kajem se zbog svoje odluke, a o boli, tako je kao što si navela. život ide, sa boli se naući živjeti jer neke stvari nemogu se maknuti iz našh sječanja niti se zaboraviti.

    Moj sin je znao da ide, sam je to izabrao, isplanirao. Shvatili smo to naknadno, ne samo zbog njegove želje, već zbog mnogih stvari koje je jednostavno doveo u red prije smrti.

    pozdrav :-))

  • 10.02.2012. 15:28h

    Član ehoMerlin1

    Stvarno ne vidim razlog za neko kajanje LJubice.Tvoj sin je izrazio želju i ti si je poštovala.

     

    U zadnje vrijeme razmišljam o velikim sprovodima i pitam se čemu to.Radim u velikoj firmi i kad nekome umre netko bližnji firma da autobus i idemo autobusom na sprovod,mi kolege i kolegice ožalošćenog kolege.Osjećam da je to nekako nepotrebno i neprimjereno..I ožalošćenome i nama koji idemo Mi koji idemo, idemo kao na posao,još jednu obavezu da odgulimo,a vjerujem da ni drugoj strani nije baš ugodna procesija koju napravimo,a i sam zna kako je prije odlazio na sprovode.

    Nekako osjećam da bi sprovodi trebali biti intimniji,sa obitelji i najintimnijim prijateljima.Nevažno dali je tradicionalan ili kremiranje.Ovo mi liči na predstavu ,i za priče kako je bio veliki sprovod i tko je sve na njemu bio.i zamjeranje onima koji nisu bili.

  • 10.02.2012. 15:57h

    Član vanessaMerlin9

    ♥* ♥*

    LJUBICA* SARA*

  • 10.02.2012. 15:59h

    Član elycaMerlin3

    najdraži su mi oni dušebrižnici koji misle što je dobro za naše dobro...

    imala sam i ja nedavno takvu situaciju u obitelji. Mani je umro ujac koji je odbijao uč u crkvu (svi smo znali razlog i ne bi o njemu jer je užasan) ... on je legao u krevet da umre...i umro je u 2 mjeseca... nakon nagovaranja da se digne iz kreveta rekao je "Samo se vi lipo zabavite i pustite me na miru!"

    ...sprovod bez svečenika...bio je jako vruć dan... 3 govora ... muzika...(ne za ples...al muzika... moj (istetoviran, neobrijan i dugokos) brat u crnom odijelu s kravatom.... a svi ostali u ljetnim haljinicama...i odjednom krene povorka.... u 30 sekundi...u 30 sekndi svi su bili "preobučeni"

    svatko je donjeo nešto ludo...lovačke kape... razne šarene điletine s udicama...pojaseve za spašavanje...smješne očale za sunce....i krene "karnevalska" povorka....srećom ne predaleko.... srećom sam imala sivi šešir inače bbi mi bilo neugodno ... (brat mi se najprije rugao da sam preozbiljna...a zatim je sam sebi rekao da je pretjerao jer mu je ipak bilo prevruće)

  • 10.02.2012. 18:44h

    Član mgracanMerlin2 Nedavno sam bila na dva prekrasna sprovoda bez svećenika. može se!

SADRŽAJ UPISAO

Član LjubicaMerlin3 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana ljubica dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

Osvježi podatke

RUJAN...

Osvježi podatke

METODE I TEHNIKE

Osvježi podatke

BRZI CHAT

  • Član iridairida

    hvala da si nam javio!

    20.09.2019. 20:52h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Hm...knjiga.

    20.09.2019. 20:45h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Knjiha je stigla.Veliko Vam HVALA.

    20.09.2019. 20:33h
  • Član mkrmarmkrmar

    19.9.2019

    19.09.2019. 21:57h
  • Član mkrmarmkrmar

    Dobro veče!

    19.09.2019. 21:41h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Knjiga još nije stigla. Sutra ću pokuišati saznati gdje je zapelo.

    19.09.2019. 21:22h
  • Član iridairida

    yahoo, je li stigla knjiga?

    18.09.2019. 20:11h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

Osvježi podatke

MAGIJA

Osvježi podatke

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info