Mnoge su misli i studije o pojmu sloboda. Koliko je to toćno svatko neka sam prosudi. Jer to je puno dublje nego što je teorija.

Zar nismo sputani ovisnostima nasljeđenim, stećenim, nametnutim i samonametnutim i tako idemo kroz život.Prilagođavamo se uvjetima, naćinu i napretku života. Smatramo da živimo u slobodi ... dali je je tako?

Naravno ne živimo u ropstvu, ipak smo robovi ovog vremena. To što nazivamo slobodom prije bi bilo uvjetovana sloboda. Kad gledam sve prekrasne duhovne pouke ćesto se ne shvate pravilno, pa nas i to može odvesti u novo ropstvo. Duhovnost nije dovoljno čitati, treba ju živjeti. Živjeti ju znaći odreći se svjetovnog i materijalnog. Rijetki su koji to u potpunosti prakticiraju.  Svojim djelovanjem sami sebi uskraćujemo slobodu prihvačajući naćin života koji nas okružuje. Sloboda nije kad se ovisi o nekome ili nećemu. Sloboda nije prilagođavanje okolini, življenje kako su nas naučili. Sloboda je veliki izazov i hrabrost, jer biti slobodan ćesto znaći biti ćudak, neprihvaćen od društva, ponekad i bližnjih.

Nije sloboda dizati se ujutro ići na posao koji se pritom ponekad ni ne voli. A tako bi rado ostali u kervetu ili otišli bilo kamo. Mora se jesti,platiti račune, pribaviti sve potrebno za život. Ima mnogo stvari u našim životima za koje smo vezani, ne samo posao. Ispada da sve radimo na  uštrb slobode. Mora li biti tako ... može li drugačije?

Svatko misli što želi, ali izreći javno te misli u potpunosti nije mudro. Zar je to sloboda?  Uvjetovani smo raznim ćinbenicima ponašanja i šutnje, a pričamo o slobodi. Misli i djela nadovezuju se, postavljaju se pitanja, „uživamo“  u slobodi koja je u stvari daleko od nas. Možda sve to nije slučajno, možda smo ovdje da osjetimo što NIJE sloboda. Samo se pitam zašto se nema hrabrosti živjeti ju jer u teoriji svima je jasno što je sloboda.

Jednog dana kad duša skine odjeću satkanu od našeg tijela, kad dođemo na „drugu stranu“ gdje je istinska sloboda, nićim uvjetovana  možda ćemo vidjeti da je sve bilo kako je trebalo biti. Dali je tako nitko od nas nezna,(priča se da je tako) - vidjet ćemo. Ispada da živimo uvjetovanu slobodu, a o istinskoj samo maštamo – netko ćak ni to.  Možda je najbolje ne razmišljati o tome, već živjeti po svome, bez obzira ako je takav život za nekog neprihvatljiv. Ako se to vremenom uspije prihvatiti i prakticirati možda zaživi pravi smisao slobode.