Koliko koraka čovjek napravi tokom svog života?

 Nemoguće ih je izbrojati. Nekad hoda, pa trči, a ponekad je toliko umoran da bi najrađe puzao. Kad zastane možda i shvati kako su ti koraci bili usmjereni u nigdjezemlje. 

Kad dođe trenutak odlaska neće se koračati ... jednostavno će se „odlebdjeti“. Svi koraci bit će izbrisani, zaboravljeni.

U tom savršenom stanju Božanskog leta shvatit će se .... bio je potreban samo jedan korak. Jedan jedini, ali nije bilo moguće  zakoračiti. Nailazilo se na prepreke na putu, za koje se nije imalo snage, volje, naćina proći. Možda i put sudbine. Bez obzira, nije taj korak u nogama, već je u glavi i srcu. Možda i dubokom shvaćanju da se mora stati, pa ne učiniti taj korak.

Potsjeća me to na bajku o Trnoružici.    .... Trebalo ju je samo poljubiti, pa da živi.

Ali koraci nisu bajke, niti je put bajkovit. Uvijek se korača, bez obzira kuda nas koraci nose.