Iznenađenje...
Sve se može, kad se hoće...
Danas, kao i u sve dane u zadnje vrijeme uglavnom obilazim birokraciju...
Dan prekratak, a trebam se i ošišati usput i još po špeceraj stići...
Na bankomatu dok se ljutim na nevidljivost ekrana, zazvoni mi mobitel...
S druge strane čujem ugodni glas naše bglavac...
U dahu mi kaže da danas dolazi u zagreb i da bi se rado vidjela sa mnom, ako imam vremena...
Kažem: "Rado"...i pukne veza...
Obavim bankomat, maknem se od njega i uzvratim poziv...
Objasnim joj da ćemo se vidjeti u mom kvartovskom kafiću jer mi se djeca sele i kuća mi je u kaosu...
Rastumačim kako doći do kafića i u dogovoreno vrijeme je pričekam...
Kiša paducka, ali u rečeno vrijeme se pojavi naša Božica, nasmijana kao sunce, usred oblačnog dana...
Izgrlimo se i sjednemo, ona mi u ruke položi tri prekrasne ruže, za nas 3m...

Kaže, to je za rođendan magicusa i krene da će naručiti kavu...
Ja kažem da za rođendan ipak treba popiti nešto jače i ona se složi...
Mislila sam da me treba privatno, no, ona je stvarno došla zbog magicusovog rođendana...
Evociramo uspomene proteklih 6 godina, ona je s nama svih šest godina, redovita kao sunce koje izlazi svaki dan...
Ne mogu slikati jer mi je mobitel ispražnjen i baš sam žalosna zbog toga...

Slikala sam tri ruže za 3m doma, kad mi se mob malo napunio...
A ovu ružu šaljem Božici u Varaždin...

Baš mi je osunčala ovaj tmurni današnji dan dan...
Hvala Božice...!
Dragi moji magicusi, ne znam kad ću se opet javiti...
Kad sredim ovaj kaos oko sebe...
Vaša urednica Irida







edin.kecanovic
med.mlijeko

















