PRIZMA

Skoro šest godina sam bila prikraćena za gledanje domaćih televizijskih programa...

I sada, kad mogu gledati, malo toga se isplati gledati...

Pogledam dnevnik i još poneku emisiju, ali PRIZMU pogledam kadgod sam u prilici...

Nećete vjerovati, ali gledam je između ostaloga i zbog magicusa...

Taj mozaik koji redakcija Prizme napravi je, u pravilu i objektivan i kritičan i uvijek je multinacionalan...

I na magicusu svi imaju priliku biti jednako zastupljeni, ali premalo objektivnosti i tolerancije i previše kritičnosti često više odvraćaju nego-li privlače...

Ljudi kao da se boje da će, ako budu dobri, biti dosadni...

Istina je da razaranje često pravi veliku buku, ali nakon toga slijedi zaglušna tišina i ruševine...

Svijet nije crno-bijelo mjesto...

Ne postoje samo dobri i samo loši...

Nije glavno pitanje tko je u pravu, a tko u krivu...

Važno je jedino šta svatko od nas ponaosob može dati SVIJETU, da bi svijet bio ljepše mjesto za život...

Prizma, prelamajući svjetlost na svojim bridovima, uvijek daje drugačiju sliku...

Ja volim boje (čitaj: RAZLIČITOSTI)...

A vi...???

Vaša urednica Irida