Opet ja o raznim mrežama, počev od facbooka...

Već pojavom blogova, započela je depersonalizacija osobe koja sjedi za tastaturom i šalje nešto u svijet...

Pa ipak, blogovi su još imali karakter i osobnost...

Pokušavam se "sprijateljiti" s Facebookom, no ne ide mi baš, otpori su iznimno snažni...

fb je vrteška, jedan ogromni ringišpil...

Čovjek kao pojedinac je posve bezličan u tom gigantskom mravinjaku...

Dobro je Ljubičasta rekla u jednom svom komentaru:

"Ma na fejsu je danas kao na ulici...zato mi se i ne svidja, pa ipak nisu sve drustvene mreze iste"

Ne volim velike trgovačke kuće, luksuzne i velebne ugostiteljske prostore, ne volim neumjerenost i pretjerivanja u ničemu...

Volim male intimne prostore koji imaju dušu...

Svojevremeno se ovdje na magicusu jednoj našoj autorici zamjeralo da previše štanca citate i ilustracije...

Na fb je to pravilo...

Okači sliku i idi dalje...

Slika i citata k'o u priči...

Sleti na što više cvjetova i ne zamaraj se čitanjem, skoro da i nemaš što čitati, osim reklamnih tekstova...

Pokušavam reći da fb kao nusprodukt globalizacije nema Dušu...

Pomalo plaši ta depersonalizacija čovjeka...

Plaši me i ogromna količina osobnih, a naročito dječjih fotografija...

A vrebači vrebaju...