U svome radu s ljudima susrećem sve više ljudi istraumatiziranih običnošću. Banalnost života se sve teže podnosi, pa se svi upinju skrenuti pozornost na sebe makar i na negativan način. U sveopćoj zaglavljenosti između skandala i crne kronike, ljudi očekuju barem malo zabave sa ekrana, no i s ekrana nas, nakon rutinske doze crnih vijesti, serviranih u prosjeku svaka dva sata, gledaju opet lica kojima je "biti u središtu skandala" način života....

Što nam se nudi? Samo zvijezde i zvjezdice. Manje je važno da li zvijezde plešu, pjevaju ili se tek traži neka nova zvijezda, važna je jedino ideja da su samo poznati i slavni zanimljivi gledateljstvu. Tako televizija postaje servis slavnih, a obzirom na količinu skandala koji prate slavne u javnost se šalje poruka da je za slavu dopušteno sve napraviti, jer u ovom svijetu se sve oprašta osim anonimnosti i običnosti.

Biti anoniman i običan, znači biti osuđen na  n e p o s t o j a nj e.

Pokušaj da se na tv-farmi od zvijezda naprave obični ljudi mi je upravo smiješan. Od anonimaca je lakše napraviti zvijezdu, a najkraći put vodi preko skandala...., no ljudi su spremni na sve samo da se odmaknu od običnosti....

Da sam ja netko i da mogu, pustila bih svaki dan jedan kratkometražni filmić o običnim malim ljudima, koji žive stvarne živote, a ne neke izmišljene, medijske storije zbog kojih su zvijezde i zvijezdice već odavno zaboravile i tko su i što su i što su zapravo htjele odsebe, svijeta i života...