Ovih dana je medijski prostor zagušen problematičnim kreditima u Švicarcima, no ja mislim da su svi krediti problematični, pogotovo u vremenu kada je velikom broju populacije upitna gola egzistencija.

Kažu da se povijest ne može kretati unatrag, a meni se u sjeni kreditnih afera "Franak" baš čini da netko okreće kotač povijesti unatrag. Netko nas vraća u Dickensovska vremena, u vremena rijetkih trulih bogataša na jednoj strani i opće bijede, beskućništva i gladi na drugoj strani.

Maje su nam obećale ukidanje novca prije nastupanja novog zlatnog doba. Ja ne vidim mogućnost ukidanja novca, osim da se vratimo na trampu.

Novac je bio instrument moći i kontrole od kad je izmišljen, a naše elektroničko doba je kontrolu dovelo do savršenstva.

A šta čeka našu djecu i njihovu djecu ne smijem ni misliti.

Kakav im to svijet ostavljamo?