Nisam još isplovila na pučinu...

Bonaca je zaustavila igre vjetra i valova...

Oluje su me trenutno zaobišle, iako ih osjećam u zraku...

Budi mirna, dušo...

Tvoj život u dubini tek istinska ruka blagosti i nježnosti može i smije dotaknuti..

Sve drugo što te pokušava uvjeriti da je to- a, zapravo nije, neka ostane na površini...

Tek ako susretnemo biće prepuno ljubavi, naša ljubav će procvjetati i biti još ljepša..

Ako nas dotiče gruba ruka, koja kida naše latice, ljubav će sačekati, makar kao gorušičino zrno, sakrivena u njedrima zemlje, da poraste u drvo, u čijim granama će se ptice gnijezditi..

Danas čekam malo vjetra u jedra..

Ne vihora..Niti lahora.. Tek onoga, koji neće pokidati barku, nego nas sigurno voditi na pučini...

Pišite..

Ja koračam po pijesku i pratim tragove onih, koji bijahu tu prije mene, i koji su ostavili možda biser nebeskih spoznaja, sakriven u usnuloj školjci, zarobljenoj među stijenama...